Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveti Jakov Sječeni (Intercissus)

Sveti Jakov Sječeni (Intercissus)
Klikni za povećanje
×
Sveti Jakov Sječeni (Intercissus)
Sveti Jakov Sječeni (Intercissus). Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · MUČENIK

Sveti Jakov Sječeni (Intercissus)

Spomendan
27. studenoga
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
421.

Život

Sveti Jakov Sječeni, poznat i pod latinskim nazivom Intercissus, bio je kršćanski plemić i časnik na kraljevskome dvoru u Perziji početkom petoga stoljeća, u vrijeme cara Teodozija Mlađega. Zbog svoga ugleda, mudrosti i vjernosti uživao je veliko povjerenje i naklonost perzijskoga kralja Jezdegerda I.

Kada je kralj Jezdegerd pokrenuo progon protiv kršćana, Jakov je, uplašivši se gubitka kraljeve naklonosti, bogatstva i visokih časti, popustio pritisku te se izvanjski odrekao Krista i prinio žrtvu idolima. Kada su za taj otpad doznale njegova pobožna majka i supruga, uputile su mu potresno i oštro pismo. Napisale su mu da ga više ne žele vidjeti niti smatrati svojim sinom i mužem, jer je radi prolazne zemaljske slave izdao vječnoga Cara i osudio svoju dušu na propast. Te su riječi duboko potresle Jakovljevu savjest: briznuo je u gorki plač i iskreno se pokajao pred Bogom.

Kada je na prijestolje stupio Jezdegerdov sin Vararan V., Jakov je hrabro istupio pred novoga kralja i javno ispovjedio da je kršćanin. Razjareni kralj osudio ga je na strahovitu smrt: naredio je krvnicima da mu dio po dio, zglob po zglob odsijecaju udove. Vojnici su mu najprije odsjekli prste ruku i nogu, potom šake, stopala, ruke i noge, no sveti je Jakov pri svakom odsijecanju radosno slavio Boga i molio za oproštenje svojih grijeha. Naposljetku mu je odrubljena glava. Tako je sveti Jakov slavnim mučeništvom oprao svoj pad i uzišao u nebesku slavu.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Jakova Sječenoga slavi se 27. studenoga. Rimski martirologij trajno čuva spomen na njegovo junačko obraćenje nakon opomene majke i žene te na njegovo komadanje udova i odrubljivanje glave pod kraljem Vararanom u Perziji. Njegovo se štovanje rano proširilo po cijelome kršćanskom Istoku i Zapadu. Crkva ga časti kao uzor iskrenoga pokajanja i nepokolebljive hrabrosti u podnošenju najtežih muka za Krista. U umjetnosti se prikazuje s odsječenim udovima kraj nogu, držeći mučeničku palmu, u stavu hvale i molitve pred Spasiteljem.

Isti dan, 27. studenoga, slave se i