SVETAC · MUČENIK
Sveti Jakov Sječeni (Intercissus)
- Spomendan
- 27. studenoga
- Razdoblje
- 5. stoljeće
- Smrt
- 421.
Život
Sveti Jakov Sječeni, poznat i pod latinskim nazivom Intercissus, bio je kršćanski plemić i časnik na kraljevskome dvoru u Perziji početkom petoga stoljeća, u vrijeme cara Teodozija Mlađega. Zbog svoga ugleda, mudrosti i vjernosti uživao je veliko povjerenje i naklonost perzijskoga kralja Jezdegerda I.
Kada je kralj Jezdegerd pokrenuo progon protiv kršćana, Jakov je, uplašivši se gubitka kraljeve naklonosti, bogatstva i visokih časti, popustio pritisku te se izvanjski odrekao Krista i prinio žrtvu idolima. Kada su za taj otpad doznale njegova pobožna majka i supruga, uputile su mu potresno i oštro pismo. Napisale su mu da ga više ne žele vidjeti niti smatrati svojim sinom i mužem, jer je radi prolazne zemaljske slave izdao vječnoga Cara i osudio svoju dušu na propast. Te su riječi duboko potresle Jakovljevu savjest: briznuo je u gorki plač i iskreno se pokajao pred Bogom.
Kada je na prijestolje stupio Jezdegerdov sin Vararan V., Jakov je hrabro istupio pred novoga kralja i javno ispovjedio da je kršćanin. Razjareni kralj osudio ga je na strahovitu smrt: naredio je krvnicima da mu dio po dio, zglob po zglob odsijecaju udove. Vojnici su mu najprije odsjekli prste ruku i nogu, potom šake, stopala, ruke i noge, no sveti je Jakov pri svakom odsijecanju radosno slavio Boga i molio za oproštenje svojih grijeha. Naposljetku mu je odrubljena glava. Tako je sveti Jakov slavnim mučeništvom oprao svoj pad i uzišao u nebesku slavu.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Jakova Sječenoga slavi se 27. studenoga. Rimski martirologij trajno čuva spomen na njegovo junačko obraćenje nakon opomene majke i žene te na njegovo komadanje udova i odrubljivanje glave pod kraljem Vararanom u Perziji. Njegovo se štovanje rano proširilo po cijelome kršćanskom Istoku i Zapadu. Crkva ga časti kao uzor iskrenoga pokajanja i nepokolebljive hrabrosti u podnošenju najtežih muka za Krista. U umjetnosti se prikazuje s odsječenim udovima kraj nogu, držeći mučeničku palmu, u stavu hvale i molitve pred Spasiteljem.
Isti dan, 27. studenoga, slave se i
- Blaženi Bernardin iz Fosse Amici, prezbiter 16. stoljeće
- Sveta Bilhilda od Mainza, djevica 8. stoljeće
- Sveti Fakund i Primitiv, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Gulstan od Rhuysa, redovnik 11. stoljeće
- Sveti Maksim od Rieza, biskup 5. stoljeće
- Sveti Sifred od Carpentrasa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Valerijan Akvilejski, biskup 3. stoljeće
- Sveti Virgilije od Salzburga, biskup 8. stoljeće
- Blaženi Bronislav Kostowski, mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Toma Koteda Kiuni i deset drugova, mučenici 17. stoljeće
- Sveti Aharije od Noyona, biskup 7. stoljeće
- Sveti Eusicije, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Fergust, biskup 8. stoljeće
- Sveti Laverije, mučenik 4. stoljeće