SVETAC · PREZBITER I REDOVNIK
Sveti Vincent Lerinski
- Spomendan
- 24. svibnja
- Razdoblje
- 5. stoljeće
- Smrt
- 445.
Život
Sveti Vincent rodio se u Galiji u drugoj polovici četvrtoga stoljeća te je u mladosti obavljao svjetovne i vojne službe. Zasićen brigama i nemirima svijeta, odlučio je potražiti mirnu luku u kojoj bi se posvetio Bogu. Povukao se u glasoviti samostan na otoku Lérinsu, u Provansi, gdje je obukao monaško odijelo i primio svećenički red. U lerinskoj tišini uzeo je redovničko ime Peregrin, to jest Hodočasnik, živeći u molitvi, strogom postu i razmatranju Svetoga pisma i crkvenih predaja. Njegov suvremenik sveti Euherije Lionski s divljenjem ga opisuje kao sveta muža, izvanrednoga u rječitosti i bogoslovnomu znanju.
Oko 434. godine Vincent je pod imenom Peregrin sastavio svoje glasovito djelo Opomena (Commonitorium), napisano radi vlastitoga sjećanja i kao vodič u pravoj vjeri prema predaji svetih otaca. U tome je djelu razvio praktično i univerzalno pravilo za razlikovanje pravovjernoga katoličkoga nauka od krivovjerja. Istaknuo je da se u Crkvi mora držati ono što se vjerovalo posvuda, vazda i od sviju (quod ubique, quod semper, quod ab omnibus creditum est). Upozorio je da u slučaju pojave zablude u jednome dijelu Crkve valja prianjati uz vjeru cjelokupne Crkve, a u slučaju općega širenja krivovjerja, poput arijanskoga, valja se čvrsto držati drevnosti i odluka ekumenskih sabora.
Vincent je u svome spisu jasno izložio i nauk o organskomu napretku dogme, ističući da kršćanski nauk u Crkvi treba rasti i razvijati se poput zrna ili djeteta u odrasla čovjeka, no uvijek u istome smislu, u istome nauku i u istome značenju (eodem sensu eademque sententia). U raspravama svoga doba o milosti zastupao je poglede lerinskoga kruga, suprotstavljajući se preoštrim shvaćanjima predodređenja. Sveti je Vincent proveo svoj život u neumornome nastojanju oko duhovnoga napretka duša i obrane katoličke istine. Preminuo je u miru u Gospodinu u samostanu Lérins prije 450. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Vincenta Lerinskoga slavi se 24. svibnja. Rimski martirologij trajno ga slavi kao prezbitera i monaha koji se u lerinskome samostanu istaknuo kršćanskim naukom i svetošću života, brižno nastojeći oko napretka vjere i spasenja duša. Njegovo pravilo vjere postalo je jedno od najvažnijih načela katoličke teologije, navođeno na saborima i u spisima crkvenih naučitelja. Crkva ga časti kao uzor teološke mudrosti, vjernosti tradiciji i monaškoga posvećenja. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u monaškomu habitu s perom i knjigom Commonitoriuma u rukama, u stavu obrane crkvene istine.
Isti dan, 24. svibnja, slave se i
- Blaženi Ivan de Prado, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveta Ivana, supruga Huzina, učenica Gospodinova 1. stoljeće
- Sveti Augustin Yi Kwang-hŏn, Agata Kim A-gi i sedam drugova, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Manaen, prorok i učitelj 1. stoljeće
- Sveti Servul Tršćanski, mučenik 3. stoljeće
- Blaženi Filip iz Piacenze, prezbiter 14. stoljeće
- Blaženi Ljudevit Zefirin Moreau, biskup 20. stoljeće
- Sveti Donatijan i Rogatijan, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Šimun Stupnik Mlađi, prezbiter i anahoret 6. stoljeće
- Sveti Zoel, mučenik 4. stoljeće
- Trideset i osam mučenika iz Filipopola, mučenici 4. stoljeće