SVETAC · PAPA
Sveti Zosim
- Spomendan
- 26. prosinca
- Razdoblje
- 5. stoljeće
- Smrt
- 418.
Život
Sveti Zosim bio je rimski biskup i papa koji je upravljao Petrovom lađom od ožujka 417. do prosinca 418. godine. Prema drevnim zapisima bio je podrijetlom Grk, sin Abrama, a na rimsku stolicu izabran je jednodušno nakon preminuća svetoga pape Inocenta I. Njegovo posvećenje obavljeno je 18. ožujka 417. godine u prisutnosti brojnih biskupa.
Zosim je bio čovjek iznimne radne energije, odlučnosti i revnosti za crkveni poredak. Odmah po preuzimanju službe dodijelio je biskupu Patroklu iz Arlesa metropolitanska prava nad galijskim pokrajinama te ga imenovao papinskim vikarom za Galiju, nastojeći učvrstiti crkveno jedinstvo u tim krajevima. Ubrzo nakon izbora suočio se s lukavim pokušajima pelagijanskih vođa Celestija i Pelagija, koji su nastojali opovrgnuti ranije osude koje je protiv njih donio papa Inocent I. Celestije i Pelagije uputili su Zosimu vješto sastavljena vjerovanja u kojima su prikrili svoje zablude, pa je papa isprva pozvao afričke biskupe na oprez i preispitivanje.
Međutim, kada su afrički biskupi na čelu sa svetim Aurelijem Kartaškim i svetim Augustinom na saboru u Kartagi 1. svibnja 418. godine jasno razotkrili pravo lice pelagijanstva i predočili neoborive dokaze, Zosim je prepoznao opasnost. Izdao je svoj glasoviti doktrinarni dekret Traktatorija (Tractoria), u kojemu je svečano i s punim autoritetom Apostolske Stolice osudio Pelagija, Celestija i njihovo krivovjerje. Taj je dekret poslan svim biskupima kršćanskoga svijeta, čime je pravovjerni nauk o istočnome grijehu i nužnosti Božje milosti bio zauvijek obranjen. Također je donio važne odredbe o crkvenoj stezi i nošenju manipula za đakone. Nakon kratkoga, ali iznimno burnoga i važnoga pontifikata, preminuo je u miru u Rimu 27. prosinca 418. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Zosima, pape, slavi se 26. prosinca. Njegovo sveto tijelo položeno je na Tiburtinskoj cesti u Rimu, u grobnoj bazilici svetoga Lovre na groblju Agro Verano. Crkva ga časti kao budnoga prvosvećenika koji je u presudnom trenutku snagom Petrove službe sačuvao cjelovitost katoličke dogme i obranio nauk o milosti. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u papinskom ruhu s tijarom i papinskim križem, držeći u ruci bulu Tractoria kojom osuđuje pelagijansko krivovjerje.
Isti dan, 26. prosinca, slave se i
- Sveta Vicenca Marija López y Vicuña, djevica 19. stoljeće
- Sveti Dionizije, papa 3. stoljeće
- Sveti Eutimije od Sarda, biskup i mučenik 9. stoljeće
- Sveti Stjepan, prvomučenik i đakon 1. stoljeće
- Blažena Agneza Phila, Lucija Khambang, djevice, Agata Phutta, Cecilija Butsi, Bibijana Khampai i Marija Phon, mučenice 20. stoljeće
- Blaženi Sekundo Pollo, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Zenon iz Majume, biskup 5. stoljeće