Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveti Inocent I.

SVETAC · PAPA

Sveti Inocent I.

Spomendan
12. ožujka
Razdoblje
5. stoljeće

Život

Sveti Inocent I. rodio se u Albanu nedaleko od Rima te je od rane mladosti rastao među rimskim klerom, posvetivši sav svoj život služenju Rimske Crkve. Nakon preminuća pape Anastazija, u prosincu 401. godine, kler i puk jednodušno su ga izabrali za rimskoga biskupa. Njegov pontifikat odvijao se u iznimno dramatičnim vremenima za Zapadno Rimsko Carstvo, obilježenima unutarnjim krizama, provalama barbarskih naroda i doktrinarnim borbama, no Inocent se u svim prilikama pokazao kao neumoran, odlučan i svet upravitelj opće Crkve.

U samome gradu Rimu odlučno se borio za čistoću vjere: oduzeo je crkve novacijancima, protjerao fotinijevca Marka te podupro stroge carske zakone protiv manihejaca, montanista i priscilijanaca. Zahvaljujući velikodušnosti bogate rimske gospođe Vestine, podigao je i raskošno opremio crkvu svetih Gervazija i Protazija, današnju baziliku svetoga Vitala. Kada su Vizigoti pod vodstvom Alarika opsjeli Rim, Inocent je pošao u Ravennu caru Honoriju u sklopu mirovnoga poslanstva kako bi spriječio prolijevanje krvi. Premda su pregovori propali i Rim bio strahovito poharan 410. godine, papa je iz Ravenne i po povratku u grad neumorno radio na ublažavanju posljedica razaranja i tješenju preživjelih.

Kao poglavar sveopće Crkve, sveti je Inocent vršio vrhovnu vlast i na Istoku i na Zapadu. Učvrstio je papinski vikarijat u Solunu povjerivši nadbiskupu Rufusu vrhovnu crkvenu upravu nad dijecezama istočnoga Ilirika. Upućivao je glasovite dekrete biskupima Galije, Hispanije i Italije, u kojima je određivao da se sva važnija pitanja i prizivi moraju podnositi Apostolskoj Stolici, postavljajući stegu Rimske Crkve kao pravilo za sve. Kada je sveti Ivan Zlatousti bio nepravedno zlostavljan i protjeran s carigradske katedre, Inocent ga je uzeo u svoju zaštitu, odbacio odluke nezakonitoga sabora pod hrastom, tješio progonjenoga patrijarha i prekinuo crkveno zajedništvo s njegovim progoniteljima sve dok Zlatoustovo časno ime nije bilo vraćeno u liturgijske diptihe.

U Origenovim i pelagijanskim raspravama Inocentov je autoritet bio presudan. Nakon što su pristaše Pelagija napali samostane u Betlehemu, Inocent je poslao pismo utjehe svetomu Jeronimu, prekorio jeruzalemskoga biskupa zbog nemara i obećao zaštitu Svete Stolice. Kada su afrički biskupi na saborima u Kartagi i Milevi 416. godine osudili Pelagija i Celestija, obratili su se rimskome biskupu sa svetim Augustinom na čelu. Papa Inocent I. pohvalio je afričke oce što su se obratili Petrovoj stolici, odbacio je pelagijanski nauk o spasenju bez milosti i svečano potvrdio njihove saborske presude. Time je utvrdio tradicionalni crkveni nauk o nužnosti Božje milosti. Preminuo je u miru u Rimu 12. ožujka 417. godine, ispunivši svoju prvosvećeničku službu s najvećom revnošću.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Inocenta I. slavi se 12. ožujka. Njegovo sveto tijelo bilo je položeno u bazilici nad Poncijanovim katakombama, na groblju uz Portuensku cestu na mjestu Ad Ursum Pileatum. Rimski martirologij ističe njegovu obranu svetoga Ivana Zlatoustoga, utjehu koju je pružio svetomu Jeronimu i potvrdu nauka svetoga Augustina. Crkva ga časti kao uzor prvosvećeničke odlučnosti, pastirske skrbi i nepokolebljivoga branitelja pravovjerja. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u papinskom ruhu s tijarom i papinskim križem, držeći u ruci knjigu dekreta i pisama kojima utvrđuje primat Rimske Crkve.

Isti dan, 12. ožujka, slave se i