Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveti Simplicije

Sveti Simplicije
Klikni za povećanje
×
Sveti Simplicije
Sveti Simplicije. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PAPA

Sveti Simplicije

Spomendan
10. ožujka
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
483.

Život

Sveti Simplicije rodio se u Tivoliju kao sin građanina Kastina. Nakon smrti pape Hilarija 468. godine, izabran je na Petrovu stolicu te je preuzeo vodstvo Crkve u jednom od najtežih i najprijelaznijih razdoblja kršćanske povijesti. Za vrijeme njegova pontifikata dokončano je Zapadno Rimsko Carstvo: godine 476. germanski vođa Odoakar zbacio je posljednjega zapadnoga cara Romula Augustula i proglasio se kraljem Italije. Iako je bio arijanac, Odoakar je s poštovanjem postupao prema Katoličkoj Crkvi i zadržao rimski upravni sustav, pa je Simplicije mogao nastaviti pastoralno djelovanje bez izravnih progona u samome Rimu.

Nasuprot tome, na Istoku su bjesnile teške monofizitske rasprave. Kada je uzurpator Bazilisk 476. godine prognao cara Zenona i preuzeo vlast u Carigradu, izdao je protupravovjerni carski proglas kojim je naložio prihvaćanje samo prva tri ekumenska sabora, odbacujući Kalcedonski sabor i pismo pape svetoga Lava I. Velikoga. Bazilisk je vratio svrgnute monofizitske patrijarhe, Timoteja Elura u Aleksandriju i Petra Fulona u Antiohiju. Papa Simplicije je ustao neustrašivo u obranu kalcedonske vjere. Pisao je pisma carigradskom patrijarhu Akaciju, svećenicima, arhimandritima i samome Bazilisku, neumorno opominjući da se sačuva vjera u puninu božanske i ljudske naravi u jednoj Kristovoj osobi. U pismu Bazilisku od 10. siječnja 476. godine, Simplicije je jasno posvjedočio božanski autoritet Petrove stolice: "To isto mjerilo apostolskoga nauka čvrsto drže nasljednici onoga komu je Gospodin povjerio brigu za čitavo stado ovaca i komu je obećao da ga neće ostaviti do svršetka svijeta."

Kada je car Zenon 477. godine povratio vlast, ukinuo je Baziliskove proglase, a Simplicije mu je čestitao, potičući ga da pobjedu pripiše Bogu koji time vraća slobodu Crkvi. Ipak, nemiri na Istoku nisu prestali. Nakon smrti pravovjernoga aleksandrijskog patrijarha Timoteja Salofakiola, monofiziti su izabrali Petra Monga, dok su pravovjerni katolici izabrali Ivana Talaju. Patrijarh Akacije se nagodio s Mongom te je zajedno s carem Zenonom 482. godine izradio Henotikon, carski dekret o jedinstvu koji je izbjegavao izričito kalcedonsko ispovijedanje dviju naravi, tražeći kompromis s krivovjercima. Simplicije je energično odbio priznati Monga i prosvjedovao protiv uplitanja carske vlasti u dogmatska pitanja, štiteći nepovredivost katoličke vjere.

Papa Simplicije pokazao je veliku pastoralnu budnost i na Zapadu. Imenovao je biskupa Zenona iz Seville papinskim vikarom u Španjolskoj kako bi se papinska vlast i kanonska disciplina mogle djelotvorno provoditi usred barbarskih nemira. Odlučno se suprotstavio ravenskom biskupu Ivanu koji je nekanonski posvetio biskupa za Modenu, braneći time prava Rimske Crkve. U Rimu je utemeljio i posvetio četiri nove crkve. Na brežuljku Celiju pretvorio je veliku rotundu u crkvu svetoga Stjepana Prvomučenika, danas poznatu kao San Stefano Rotondo. Uredio je crkvu svetoga Andrije blizu bazilike Svete Marije Velike, crkvu svetoga Stjepana iza bazilike svetoga Lovre u Veranu te crkvu svete Balbine. Kako bi osigurao redovito vršenje bogoslužja, krštenja i pokore u velikim grobljanskim bazilikama izvan rimskih zidina, odredio je da kler iz pojedinih dijelova grada naizmjence preuzima bogoslužne dužnosti u bazilikama svetoga Petra, svetoga Pavla i svetoga Lovre. Nakon petnaest godina plodnoga upravljanja Crkvom, preminuo je 10. ožujka 483. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Simplicija slavi se u Rimokatoličkoj Crkvi 10. ožujka, na dan njegova prijelaza u vječnost. Pokopan je u bazilici svetoga Petra u Vatikanu. Njegov se spomen časti u Rimu i u rodnom Tivoliju. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao papa s tijarom na glavi, trostrukim križem i knjigom svojih poslanica kojima je branio Kalcedonski sabor i vodio brigu za cijelo stado Kristovo.

Isti dan, 10. ožujka, slave se i