SVETAC · BISKUP
Sveti Zenobije Firentinski
- Spomendan
- 25. svibnja
- Razdoblje
- 5. stoljeće
- Smrt
- 417.
Život
Sveti Zenobije rodio se u Firenci u plemenitoj poganskoj obitelji u doba cara Konstantina Velikoga. Stekao je temeljito klasično obrazovanje, no pod utjecajem svetoga biskupa Teodora upoznao je kršćansku vjeru i primio sveto krštenje. Nakon mnogo ustrajnosti i molitve uspio je privesti k evanđelju i svoje roditelje. Posvetio se crkvenomu staležu te je zbog svojih kreposti i propovjedničkoga dara ubrzo postao arhiđakon.
Glas o njegovoj svetosti dopro je do svetoga Ambrozija Milanskoga, na čiji ga je prijedlog papa Damaz pozvao u Rim. Papa mu je povjerio odgovorne crkvene zadaće, uključujući i važno diplomatsko poslanstvo u Carigrad. Nakon smrti pape Damaza, Zenobije se vratio u rodnu Firencu, gdje je nastavio svoj apostolski rad. Kada je umro mjesni biskup, kler i puk jednodušno su izabrali Zenobija za svoga novoga pastira.
Kao firentinski biskup upravljao je Crkvom s neiscrpnim žarom i očinskom ljubavlju. Neumorno je propovijedao Božju riječ, utvrđivao vjeru, suzbijao arijansko krivovjerje i brinuo za siromahe. Bio je blizak suradnik svetoga Ambrozija, koji je 393. godine posvetio baziliku svetoga Lovre u Firenci. Prema svjedočanstvu njegova biografa svetoga Antonina Firentinskoga, Zenobije je doživio duboku starost i preminuo u miru 25. svibnja 417. godine.
Čuda
Sveti se Zenobije za života i nakon smrti proslavio izvanrednim Božjim čudesima. Predaja Crkve bilježi da je svojom usrdnom molitvom vratio u život preminulo dijete jedne pobožne žene te uskrisio jednoga mladića koji je pao s konja. Osobito je glasovito čudo koje se dogodilo prilikom svečanoga prijenosa njegova svetoga tijela iz bazilike svetoga Lovre u katedralu: kada je lijes s njegovim tijelom slučajno dotaknuo jedno posve suho brijestovo stablo na trgu, drvo je u tome trenutku čudesno prolistalo i procvalo usred zime.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Zenobija slavi se 25. svibnja. Glavni je zaštitnik grada Firence i Firentinske nadbiskupije. Njegove svete relikvije počivaju u firentinskoj katedrali Santa Maria del Fiore u raskošnoj srebrnoj škrinji koju je izradio glasoviti kipar Ghiberti. Drevna kula u blizini mosta Ponte Vecchio, gdje je sveti biskup nekoć živio, svake se godine na njegov blagdan svečano kiti cvijećem. U umjetnosti se prikazuje u biskupskome ornatu s mitrom i štapom, često kako blagoslivlja oživljeno dijete ili uz rascvjetalo stablo brijesta.
Isti dan, 25. svibnja, slave se i
- Sveti Aldhelm od Sherbornea, biskup 8. stoljeće
- Sveti Beda Časni, prezbiter i crkveni naučitelj 8. stoljeće
- Sveti Dionizije od Milana, biskup 4. stoljeće
- Sveti Grgur VII., papa 11. stoljeće
- Sveti Kanion od Atele, biskup i mučenik 3. stoljeće
- Sveti Kristofor Magallanes i Augustin Caloca, prezbiteri i mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Gerard Mecatti, pustinjak 13. stoljeće
- Blaženi Jakov Filip Bertoni, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Nikola Cehelskyj, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Magdalena Sofija Barat, djevica 19. stoljeće
- Sveta Marija Magdalena de' Pazzi, djevica 17. stoljeće
- Sveti Dionizije Ssebuggwawo, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Genadije od Astorge, biskup 10. stoljeće
- Sveti Geri od Lunata, pustinjak 13. stoljeće
- Sveti Lav iz Mantenaya, opat 6. stoljeće
- Sveti Petar Đoàn Văn Vân, vjeroučitelj i mučenik 19. stoljeće