SVETAC · CRKVENI NAUČITELJ
Sveti Mesrop Maštoc
- Spomendan
- 17. veljače
- Razdoblje
- 5. stoljeće
- Smrt
- 440.
Život
Sveti Mesrop, u armenskoj predaji prozvan Maštoc, bio je blagovjesnik, monah, crkveni pisac i proslavljeni crkveni naučitelj koji je živio u Armeniji od 361. do 441. godine. Rodio se u mjestu Hasik u pokrajini Taronu, kao sin plemića Vartana iz velikaškoga roda Mamikonijana. U svojoj mladosti bio je učenik svetoga patrijarha Nersesa te je primio vrhunsko obrazovanje, postavši izvrstan poznavatelj grčkoga, sirijskoga i perzijskoga jezika. Zbog svoje mudrosti i učenosti imenovan je carskim tajnikom i pisarom na dvoru armenskoga kralja Hosroja III., gdje je sastavljao kraljevske dekrete.
U dobi od tridesetak godina Mesrop je osjetio poziv na savršeniji kršćanski život. Napustio je kraljevski dvor, primio svete redove te se sa skupinom odabranih učenika povukao u samostan, provodeći dane u strogoj pokori, postu na povrću, nošenju kostrijeti i noćnim bdjenjima uz proučavanje Svetoga pisma. Oko 394. godine pošao je kao misionar u pokrajinu Goltn uz rijeku Araks, gdje je obratio mnoge pogane i krivovjerce. Međutim, u radu s narodom susreo se s velikom zaprekom: armenski narod nije imao vlastitoga pisma, nego su se koristili grčki, perzijski i sirijski znakovi, pa su Sveto pismo i bogoslužje bili posve nerazumljivi običnomu puku.
Vođen žarkom željom da narodu omogući čitanje Božje riječi na materinskom jeziku, Mesrop je odlučio sastaviti armensko pismo. U tome su ga svesrdno poduprli armenski patrijarh sveti Izak Veliki i kralj Vramšapuh. Nakon savjetovanja s učenim muževima u Mezopotamiji i uz usrdnu molitvu Bogu, Mesrop je 406. godine stvorio armensku abecedu od trideset i šest slova, savršeno prilagođenu glasovima armenskoga jezika. To je postalo temelj cjelokupne armenske kršćanske pismenosti i nacionalne opstojnosti.
Mesrop je odmah osnovao brojne škole diljem zemlje, a potom je prilagodio pismo i za narode Gruzijaca i kavkaskih Albanaca, propovijedajući im evanđelje. Svoje je najdarovitije učenike poslao u Atenu, Carigrad, Aleksandriju i Antiohiju kako bi naučili grčki jezik i donijeli remek-djela kršćanske misli. Zajedno s patrijarhom Izakom preveo je na armenski jezik čitavo Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta iz grčkoga teksta Septuaginte, revidirao liturgiju po uzoru na svetoga Bazilija Velikoga te preveo saborske spise i djela crkvenih otaca. Sastavio je i brojne liturgijske himne na armenskome jeziku. Nakon smrti patrijarha Izaka 440. godine, Mesrop je preuzeo duhovnu upravu nad čitavom Crkvom. Preminuo je u miru u Valaršabadu 441. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Mesropa Maštoca slavi se 17. veljače, dok ga Armenska Crkva svečano spominje 19. veljače i uvrštava njegovo ime u kanon svete mise. Rimski martirologij slavi ga kao naučitelja Armenaca, koji je izumio pismo kako bi poučio narod Svetome pismu, preveo oba Zavjeta i sastavio crkvene himne. Njegov grob u Ošakanu glavno je hodočasničko središte armenskoga naroda. Zaštitnik je prevoditelja, učitelja, pisaca i armenske kršćanske kulture. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u monaškom ruhu, držeći ploču s armenskom abecedom i knjigu prevedenoga Svetoga pisma.
Isti dan, 17. veljače, slave se i
- Blaženi Antun Leszczewicz, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Luka Belludi, prezbiter 13. stoljeće
- Sveti Bonos od Triera, biskup 4. stoljeće
- Sveti Evermod Ratzeburški, biskup 12. stoljeće
- Sveti Finan od Lindisfarnea, biskup i opat 7. stoljeće
- Sveti Fintan od Clonenagha, opat 7. stoljeće
- Sveti Flavijan Carigradski, biskup 5. stoljeće
- Sveta sedmorica utemeljitelja Reda slugu Marijinih, redovnici 14. stoljeće
- Sveti Konstabil od Cave, opat 5. stoljeće
- Sveti Petar Yu Chŏng-nyul, mučenik 19. stoljeće
- Sveti Silvin od Thérouannea, biskup 8. stoljeće
- Sveti Teodor Tiron, vojnik i mučenik 4. stoljeće