Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveti Honorat Arleški

Sveti Honorat Arleški
Klikni za povećanje
×
Sveti Honorat Arleški
Sveti Honorat Arleški. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Honorat Arleški

Spomendan
16. siječnja
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
430.

Život

Sveti Honorat rodio se na sjeveru Galije oko 350. godine u uglednoj i bogatoj plemićkoj obitelji poganskoga podrijetla. U mladosti je, zajedno sa svojim bratom Venancijem, upoznao kršćansku vjeru, obratio se i primio sveto krštenje. Vođeni željom za monaškim životom, braća su se oko 368. godine ukrcala u Marseilleu pod vodstvom svetoga starca Kaprazija kako bi posjetila sveta mjesta u Palestini i pustinje Sirije i Egipta.

Međutim, iznenadna Venancijeva smrt u Metoni u Ahaji prekinula je njihovo putovanje. Honorat se vratio na Zapad, boravio u Rimu, a potom je pod poticajem svetoga Leontija, biskupa Fréjusa, oko 410. godine stupio na pusti i divlji otok Lérins u Provansi kako bi ondje živio u samotničkoj molitvi. Glas o njegovoj svetosti brzo se proširio te su mu se pridružili brojni učenici. Tako je utemeljen glasoviti lerinski samostan koji je postao rasadište svetosti, iz kojega su proizišli nebrojeni slavni biskupi, teolozi i crkveni pisci, među kojima su bili sveti Hilarije Arleški, sveti Cezarije, sveti Euherije Lionski i sveti Vincent Lerinski.

Kada je 426. godine ubijen Patroklo, nadbiskup Arlesa, i kada su arijansko i manihejsko krivovjerje unijele nemir u tamošnju Crkvu, Honorat je pozvan iz svoje osame da preuzme vodstvo Arleške nadbiskupije. Kao nadbiskup uspio je ponovno uspostaviti crkveni mir, slogu i pravovjerje, upravljajući biskupijom s očinskom ljubavlju i nastavljajući izdaleka voditi svoje lerinske monahe. Sveti je Honorat preminuo u Arlesu u naručju svoga učenika i rođaka svetoga Hilarija u siječnju 429. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Honorata Arleškoga slavi se 16. siječnja. Rimski martirologij trajno čuva spomen na njega kao utemeljitelja preslavnoga samostana na otoku Lérinsu i pastira Arleške Crkve. Njegove su svete relikvije kroz povijest počivale u Arlesu, a 1391. godine dio je svečano vraćen u opatiju Lérins. Glavni je zaštitnik otoka Lérinsa i suzaštitnik nadbiskupije Arles. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u biskupskome ruhu s mitrom i pastoralnim štapom, često držeći u ruci maketu lerinskoga samostana, s palmom ili s protjeranim zmijama pod nogama, simbolom čišćenja otoka od zla.

Isti dan, 16. siječnja, slave se i