Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveti Sisoje Veliki

Sveti Sisoje Veliki
Klikni za povećanje
×
Sveti Sisoje Veliki
Sveti Sisoje Veliki. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PUSTINJAK

Sveti Sisoje Veliki

Spomendan
6. srpnja
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
429.

Život

Sveti Sisoje, prozvan u Crkvi Velikim, bio je jedan od najslavnijih kršćanskih pustinjaka koji su živjeli i posvetili svoj život Gospodinu u egipatskoj pustinji tijekom petoga stoljeća. Nakon blaženoga preminuća svetoga Antuna Velikoga, oca monaštva, Sisoje se povukao na istu onu samotnu goru na kojoj se sveti Antun posvećivao Bogu.

Ondje je proveo više od šezdeset godina u potpunoj samoći, strogoj pokori, neprestanome postu i danonoćnoj molitvi. Smatrao je da se istinska pobjeda nad duhovnim neprijateljima postiže jedino dubokom poniznošću i neprekidnim držanjem vlastite duše pred licem Božjim. Njegov je život bio toliko prožet milošću da su ga suvremenici smatrali anđelom u ljudskome tijelu. Zbog njegove izvanredne duhovne mudrosti, mnogobrojni su monasi i vjernici iz cijeloga Egipta dolazili k njegovoj pećini tražeći riječ spasenja.

Sisoje je svakoga poučavao s očinskom blagošću, potičući ih nadasve na poniznost, šutnju i brzo opraštanje bližnjima. Pred samu smrt, dok su oko njega stajali učenici, lice mu je zasjalo poput sunca, a on je izjavio da vidi zborove proroka, apostola i samoga Gospodina koji ga poziva k sebi. U dubokoj starosti sveti je Sisoje u miru predao svoj duh Bogu oko 429. godine, ostavivši iza sebe neizbrisiv trag u povijesti kršćanskoga monaštva.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Sisoja Velikoga slavi se 6. srpnja. Rimski martirologij trajno čuva spomen na njegov svetački život u egipatskoj pustinji, ističući njegov izvanredni primjer monaškoga vježbanja. Njegove su mudre izreke i duhovne pouke uvrštene u glasovite zbirke izreka pustinjskih otaca. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se kao ostarjeli pustinjak duge sijede brade u jednostavnoj haljini od palmina lišća ili kostrijeti, često kako u dubokome razmatranju stoji pred otvorenim grobom Aleksandra Velikoga, razmišljajući o prolaznosti zemaljske slave i vječnosti neba. Zaštitnik je monaha, pustinjaka i svih koji teže sabranosti i molitvi.

Isti dan, 6. srpnja, slave se i