Sveti Voluzijan potekao je iz ugledne rimske senatorske obitelji u Galiji u petom stoljeću. Bio je rođak slavnoga biskupa i pisca Sidonija Apolinara te svetoga Perpetua, biskupa Toursa, kojega je naslijedio na biskupskoj stolici oko 491. godine. Kao pastir Crkve u Toursu, gradu posvećenom svetom Martinu, Voluzijan se brinuo za izgradnju zajednice i očuvanje katoličkoga pravovjerja nasuprot arijanskim vizigotskim vlastima koje su tada vladale tim krajevima. Unatoč stalnim pritiscima i neprijateljstvu vizigotskoga kralja Alarika II., Voluzijan je ostao nepokolebljivo vjeran Rimskoj Crkvi i pravovjernom nauku o Presvetom Trojstvu. Zbog sumnje da podržava katoličke Franke pod kraljem Klodvigom i zbog svoje čvrste vjere, arijanski su ga Goti uhitili i prognali s njegove biskupske stolice. U progonstvu je proveo posljednje godine života u teškim patnjama i oskudici, podnoseći zlostavljanja s evanđeoskom strpljivošću. Svoj zemaljski hod dovršio je u Foixu u Narbonskoj Galiji, gdje je u progonstvu predao svoj duh Bogu oko 498. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Voluzijana slavi se 18. siječnja. Rimski martirologij bilježi njegov blaženi prijelaz u Foixu nakon što su ga Goti zarobili i odveli u izgnanstvo. Njegove su se relikvije kroz povijest častile u Foixu, gdje je podignuta znamenita opatija njemu u čast. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom odijelu, često u pratnji anđela koji mu pruža mučeničku palmu ili krunu, s lancima koji označavaju njegovo uzništvo. Zaziva se kao zaštitnik prognanika, pravedno osuđenih i onih koji trpe nepravdu zbog vjernosti Crkvi.