SVETAC · OPAT
Sveti Roman iz Condata
- Spomendan
- 28. veljače
- Razdoblje
- 5. stoljeće
- Smrt
- 464.
Život
Sveti Roman rodio se krajem četvrtoga stoljeća na tlu Lugdunske Galije. Privučen primjerima drevnih pustinjskih otaca iz Egipta i Tebaide, odlučio je napustiti sve svjetovne privlačnosti i posvetiti se Bogu u potpunoj samoći. Oko 435. godine, ponesavši sa sobom knjigu Životi otaca i malo sjemena, povukao se u guste, neprohodne i divlje šume planine Jure.
U toj planinskoj divljini Roman je bio prvi koji je započeo pustinjački način života. Dane je provodio u neprestanoj molitvi, strogom postu i tjelesnom radu. Ubrzo mu se u toj osami pridružio njegov rođeni brat sveti Lupicin, a glas o njihovu svetom i pokorničkom životu počeo je privlačiti brojne mladiće i muževe koji su željeli služiti Kristu. Roman je tada utemeljio glasoviti samostan Condat, a potom i samostan Lauconne, postavši duhovnim ocem i vođom mnogobrojnih redovnika. Za redovnice je osnovao samostan Beaume, povjerivši ga upravi svoje sestre.
Roman se odlikovao iznimnom blagošću, očinskim razumijevanjem za ljudske slabosti i beskrajnim milosrđem. Oko 444. godine posvećen je za svećenika po rukama svetoga Hilarija iz Arlesa. Doživio je duboku starost, neumorno izgrađujući monaški život u Galiji. Preminuo je u miru u Gospodinu 28. veljače oko 463. godine.
Čuda
Sveti je Roman bio obdaren darom ozdravljanja i istjerivanja zlih duhova. Predaja bilježi da je prilikom hodočašća na grob svetoga Mauricija u Švicarskoj susreo dvojicu gubavaca, zagrlio ih s kršćanskom ljubavlju i poljubio, nakon čega su obojica smjesta potpuno ozdravila od svoje nečiste bolesti. Molitvom je izvodio vodu iz stijene i umnažao hranu za potrebe svoje braće u samostanu.
Štovanje i zaštitništvo
Katolička Crkva slavi spomendan svetoga Romana iz Condata 28. veljače, kako navodi Rimski martirologij. Pokopan je u samostanu Beaume, a njegovo je počivalište postalo mjesto hodočašća vjernoga naroda. Mjesto Condat kasnije je u njegovu čast nazvano Saint Claude. Zaštitnik je monaha, pustinjaka i bolesnika od zaraznih bolesti. Prikazuje se u monaškom habitu s kapuljačom, držeći u ruci opatovski štap, kruh ili košaru sa sjemenjem.
Isti dan, 28. veljače, slave se i
- Blažena Antonija Firentinska, opatica 15. stoljeće
- Blaženi Daniel Brottier, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Timotej Trojanowski, redovnik i mučenik 20. stoljeće
- Svete Marana i Kira, djevice 5. stoljeće
- Sveti August Chapdelaine, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti aleksandrijski mučenici u vrijeme kuge, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Hilarije, papa 5. stoljeće