Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveti Roman iz Condata

Sveti Roman iz Condata
Klikni za povećanje
×
Sveti Roman iz Condata
Sveti Roman iz Condata. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · OPAT

Sveti Roman iz Condata

Spomendan
28. veljače
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
464.

Život

Sveti Roman rodio se krajem četvrtoga stoljeća na tlu Lugdunske Galije. Privučen primjerima drevnih pustinjskih otaca iz Egipta i Tebaide, odlučio je napustiti sve svjetovne privlačnosti i posvetiti se Bogu u potpunoj samoći. Oko 435. godine, ponesavši sa sobom knjigu Životi otaca i malo sjemena, povukao se u guste, neprohodne i divlje šume planine Jure.

U toj planinskoj divljini Roman je bio prvi koji je započeo pustinjački način života. Dane je provodio u neprestanoj molitvi, strogom postu i tjelesnom radu. Ubrzo mu se u toj osami pridružio njegov rođeni brat sveti Lupicin, a glas o njihovu svetom i pokorničkom životu počeo je privlačiti brojne mladiće i muževe koji su željeli služiti Kristu. Roman je tada utemeljio glasoviti samostan Condat, a potom i samostan Lauconne, postavši duhovnim ocem i vođom mnogobrojnih redovnika. Za redovnice je osnovao samostan Beaume, povjerivši ga upravi svoje sestre.

Roman se odlikovao iznimnom blagošću, očinskim razumijevanjem za ljudske slabosti i beskrajnim milosrđem. Oko 444. godine posvećen je za svećenika po rukama svetoga Hilarija iz Arlesa. Doživio je duboku starost, neumorno izgrađujući monaški život u Galiji. Preminuo je u miru u Gospodinu 28. veljače oko 463. godine.

Čuda

Sveti je Roman bio obdaren darom ozdravljanja i istjerivanja zlih duhova. Predaja bilježi da je prilikom hodočašća na grob svetoga Mauricija u Švicarskoj susreo dvojicu gubavaca, zagrlio ih s kršćanskom ljubavlju i poljubio, nakon čega su obojica smjesta potpuno ozdravila od svoje nečiste bolesti. Molitvom je izvodio vodu iz stijene i umnažao hranu za potrebe svoje braće u samostanu.

Štovanje i zaštitništvo

Katolička Crkva slavi spomendan svetoga Romana iz Condata 28. veljače, kako navodi Rimski martirologij. Pokopan je u samostanu Beaume, a njegovo je počivalište postalo mjesto hodočašća vjernoga naroda. Mjesto Condat kasnije je u njegovu čast nazvano Saint Claude. Zaštitnik je monaha, pustinjaka i bolesnika od zaraznih bolesti. Prikazuje se u monaškom habitu s kapuljačom, držeći u ruci opatovski štap, kruh ili košaru sa sjemenjem.

Isti dan, 28. veljače, slave se i