Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveti Viktricije od Rouena

Sveti Viktricije od Rouena
Klikni za povećanje
×
Sveti Viktricije od Rouena
Sveti Viktricije od Rouena. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Viktricije od Rouena

Spomendan
7. kolovoza
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
407.

Život

Sveti Viktricije rodio se oko sredine četvrtoga stoljeća te je u mladosti stupio u rimsku carsku vojsku kao vojnik. Dok je služio pod carskom vlašću, u njegovo je srce snažno prodrlo evanđeosko svjetlo te je postao iskreni sljedbenik Isusa Krista. U doba cara Julijana Apostate, kada su kršćani u vojsci bili prisiljavani na sudjelovanje u poganskim obredima, Viktricije je odlučio da više ne može nositi oružje zemaljskoga cara. Pred svojim vojnim tribunom javno je skinuo i odbacio vojnički pojas, izjavivši da želi služiti jedino Kristu.

Tribun ga je zbog toga čina optužio za neposluh i izdaju te ga podvrgnuo teškim mukama i tjelesnim ranjavanjima. Osuđen je na smrt odsijecanjem glave, no Gospodin je na čudesan način sačuvao život svoga sluge, te se Viktricije oslobodio okova i izbjegao smrtnu kaznu. Odrekavši se vojničkoga staleža, posve se posvetio crkvenoj službi, primio svećenički red i bio posvećen za biskupa grada Rouena u Galiji.

Kao biskup Rouena razvio je golem apostolski i misionarski rad. Njegova je revnost bila usmjerena prema divljim i neobuzdanim plemenima Morina i Nervijaca na sjeveru Galije, koja su još uvijek živjela u potpunom poganstvu. Viktricije je osobno obilazio njihova naselja, propovijedao evanđelje, gradio crkve i priveo te ratoborne narode k blagome Kristovu jarmu i svetome krštenju. Za savjet o crkvenoj stezi obratio se rimskome biskupu svetomu Inocentu I., koji mu je uputio glasovito pismo. Nakon dugotrajnoga, svetoga i plodnoga rada na njivi Gospodnjoj, sveti je Viktricije preminuo u miru početkom petoga stoljeća.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Viktricija od Rouena slavi se 7. kolovoza. Rimski martirologij trajno bilježi spomen na njegovo junačko odbacivanje vojničkoga pojasa pod Julijanom Apostatom i njegovo misionarsko djelovanje među Morinima i Nervijcima. Njegov život i vrline s divljenjem su hvalili sveti Paulin Nolanski i sveti Martin Turski, njegovi bliski prijatelji. U Normandiji se štuje kao jedan od glavnih utemeljitelja kršćanstva. U umjetnosti se prikazuje u biskupskome ruhu s mitrom i štapom, držeći odloženi vojnički pojas i mač ili okove iz kojih ga je Bog izbavio.

Isti dan, 7. kolovoza, slave se i