Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveti Kromacije Akvilejski

Sveti Kromacije Akvilejski
Klikni za povećanje
×
Sveti Kromacije Akvilejski
Sveti Kromacije Akvilejski. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · BISKUP

Sveti Kromacije Akvilejski

Spomendan
2. prosinca
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
407.

Život

Sveti Kromacije rodio se u Akvileji oko sredine četvrtoga stoljeća te je u tome važnom gradu sjevernoga Jadrana odrastao i primio svećenički red. Nakon smrti biskupa Valerijana, oko 388. godine, izabran je za biskupa Akvileje, postavši jedan od najuglednijih crkvenih poglavara svoga doba.

Bio je čovjek izvanredne bogoslovne učenosti, duboke svetosti i neumorni mirotvorac. Održavao je redovitu prepisku s najvećim ocima svoga vremena: svetim Ambrozijem, svetim Jeronimom i Rufinom. Kromacije je poticao svoje prijatelje na pisanje teoloških djela; upravo je na njegov nagovor sveti Ambrozije napisao tumačenja Svetoga pisma, dok mu je sveti Jeronim posvetio prijevode Knjiga Ljetopisa, Tobije i Salomonovih spisa te tumačenje proroka Habakuka. U teškoj raspravi oko Origenovih spisa, Kromacije je nastojao pomiriti Jeronima i Rufina, potičući Rufina da prevede Euzebijevu Crkvenu povijest na latinski jezik.

U svojoj je biskupiji s velikom revnošću iskorijenio ostatke arijanskoga krivovjerja. Kada su Vizigoti pod Alarikom provalili u sjevernu Italiju, rušeći obranu i šireći razaranja, Kromacije je stajao uz svoj narod, pružajući utjehu ožalošćenima i liječeći rane stradalnika. Hrabro je ustao u obranu prognanoga svetoga Ivana Zlatoustoga, pisavši caru Honoriju u njegovu korist. Kao izvrstan tumač Božje riječi ostavio je dragocjene rasprave o Evanđelju po Mateju i hvalospjev o blaženstvima. Preminuo je u miru u Gospodinu oko 407. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Kromacija Akvilejskoga slavi se 2. prosinca. Rimski martirologij trajno ga časti kao istinskoga mirotvorca koji je ublažio boli svoga puka nakon Alarikovih pustošenja i kao vrsnoga tumača otajstava Božje riječi. U Akvileji, Udinama i čitavoj sjeveroistočnoj Italiji štuje se kao stup vjere i proslavljeni pastir. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u biskupskome ruhu s mitrom i pastoralnim štapom, držeći knjigu svojih komentara evanđelja ili pero.

Isti dan, 2. prosinca, slave se i