Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Životopisi › Sveti Karadok

SVETAC · PREZBITER I PUSTINJAK

Sveti Karadok

Spomendan
13. travnja
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
500.

Život

Sveti Karadok bio je prezbiter i pustinjak koji je živio u petom stoljeću u Walesu. Potekao je iz plemićkoga roda i u mladosti je boravio na kraljevskom dvoru u Kambriji, gdje je služio kao dvorski glazbenik i vješto svirao harfu, uveseljavajući vladara i velikaše. No jednoga je dana na dvoru doživio duboko razočaranje kada je vidio s koliko se okrutnosti postupa prema siromasima i slugama, dok su lovački psi uživali svu kraljevu ljubav, pažnju i njegu. Shvativši ispraznost i izopačenost dvorskoga života u kojemu se životinje cijene više od ljudi stvorenih na sliku Božju, Karadok je smjesta odlučio napustiti kraljevski dvor i svjetovnu slavu. Uputio se k svetom opatu Teliavu kako bi pod njegovim mudrim duhovnim vodstvom naučio istinski služiti Gospodinu. Položio je redovničke zavjete, a kasnije je zaređen za prezbitera. Privučen ljubavlju prema samoći, povukao se u zabačeni dio pokrajine Menevije, gdje je proveo ostatak života kao pustinjak, služeći Bogu u neprestanoj molitvi, strogom postu i mrtvljenju tijela. Preminuo je u svetosti u svojoj pustinjačkoj nastambi.

Štovanje i zaštitništvo

Crkva časti svetoga Karadoka 13. travnja. Rimski martirologij ističe njegov odlazak s dvora, gdje je svirao harfu, radi ljubavi prema Bogu i pristupanje opatu Teliavu. Njegovo se tijelo s velikom čašću čuvalo u katedrali svetoga Davida u Meneviji u Walesu. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se kao pustinjak u habitu sa svećeničkom štolom, često s harfom odloženom na tlu do njegovih nogu ili s psom koji ga podsjeća na napuštanje dvorskoga života. Zaštitnik je glazbenika, harfista i onih koji traže snagu za radikalno obraćenje i raskid sa svjetovnim ispraznostima.

Isti dan, 13. travnja, slave se i