Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 5. stoljeće › Spomen › Sveti Marcijan Carigradski

SVETAC · PREZBITER

Sveti Marcijan Carigradski

Spomendan
10. siječnja
Razdoblje
5. stoljeće
Smrt
480.

Život

Sveti Marcijan rođen je u Carigradu u bogatoj i utjecajnoj obitelji koja je bila u rodbinskim vezama s carskom kućom. Od rane mladosti odlikovao se dubokom pobožnošću, poniznošću i ljubavlju prema siromasima. Odrekao se sjaja carskoga dvora te je zaređen za prezbitera carigradske Crkve. Patrijarh Genadije imenovao ga je upraviteljem i ekonomom carigradskih crkvenih dobara. Marcijan je sve svoje bogatstvo i prihode uložio u obnovu i gradnju Božjih hramova te u pomaganje najpotrebitijima. Sagradio je i ukrasio predivnu crkvu svete Anastazije, crkvu svete Irene i mnoge druge kapele i skloništa za siromahe. Za sebe je zadržavao samo najnužnije, noseći skromnu odjeću i hraneći se oskudno. Služeći neumorno Crkvi i siromasima, preminuo je u Carigradu u drugoj polovici petoga stoljeća, ostavivši iza sebe uspomenu svetoga i nesebičnoga Kristova službenika.

Čuda

Sveti je Marcijan bio obdaren darom proricanja i ozdravljanja. Predaja pamti da je jednom prilikom, vidjevši siromaha koji se smrzavao, skinuo svoju gornju haljinu i dao mu je. Kada je stupio pred oltar na bogoslužju u samoj potkošulji, Bog ga je zaodjenuo nebeskom svjetlošću i sjajnim ruhom, što je vidio sav okupljeni puk. Prilikom strašnoga požara koji je zahvatio Carigrad, popeo se na krov crkve svete Anastazije i raširenih ruku vapio Gospodinu, nakon čega je plamen čudesno zaobišao svetište.

Štovanje i zaštitništvo

U Rimskom martirologiju i u istočnim kalendarima spomendan svetoga Marcijana slavi se 10. siječnja. Štuje se kao uzor svećeničke nesebičnosti, graditelj i zaštitnik siromaha. Prikazuje se u liturgijskom ruhu istočnoga prezbitera, često s maketom crkve u rukama ili s vrećicom milodara koje pruža prosjaku.

Isti dan, 10. siječnja, slave se i