SVETAC · PUSTINJAK
Sveti Pavao Pustinjak
- Spomendan
- 10. siječnja
- Razdoblje
- 4. stoljeće
- Smrt
- 342.
Život
Sveti Pavao Pustinjak, nazvan i prvim pustinjakom, rodio se u bogatoj kršćanskoj obitelji u Donjoj Tebajdi u Egiptu oko 228. godine. Bio je visoko obrazovan u grčkoj i egipatskoj pismenosti, krotka duha i duboke pobožnosti. Kada je u dobi od šesnaest godina ostao bez roditelja, buknuo je Decijev progon kršćana. Saznavši da ga vlastiti zet namjerava prijaviti rimskim vlastima kako bi se domogao njegova nasljedstva, Pavao je napustio sve svoje bogatstvo i pobjegao u prostranu i suhu pustinju.
U planinskom dijelu pustinje pronašao je prostranu špilju uz koju su se nalazili izvor čiste vode i stablo palme. Palme su mu pružale skromnu hranu i lišće od kojega je pleo svoju odjeću, dok je vodu crpio s izvora. Špilja, koja je u drevna vremena služila kovačima novca, postala je Pavlovo molitveno utočište u kojemu je u potpunoj samoći proveo gotovo čitavo stoljeće, sve do svoje sto i trinaeste godine života, neprestano slaveći Boga u molitvi, postu i razmatranju nebeskih tajni.
Kada je veliki sveti Antun Opat u dobi od devedeset godina pomislio da je on prvi i najsavršeniji pustinjak koji obitava u pustinji, Bog mu je u noćnom viđenju objavio da u dubini pustinje živi pustinjak daleko bolji od njega, kojega treba posjetiti. Antun se odmah uputio u potragu kroz nepreglednu pustoš, gdje je susretao pustinjska stvorenja koja su mu pokazivala put prema skrovitom obitavalištu. Došavši naposljetku do špilje, dva su se sveta starca prepoznala po Duhu Svetome, zagrlila se i pozdravila po imenu, iako se nikada prije nisu vidjela. Dok su razgovarali o stanju svijeta i Crkve, sletio je gavran noseći u kljunu čitav kruh. Pavao je tada zahvalio Bogu, rekavši Antunu da mu gavran već šezdeset godina svakodnevno donosi pola kruha, no Gospodin je za dolazak njegova gosta udvostručio obrok.
Osjetivši da mu se bliži čas prelaska u vječnost, sveti Pavao zamolio je Antuna da pođe u svoj samostan i donese mu plašt koji mu je na dar dao biskup Atanazije Aleksandrijski, kako bi u njega umotao njegovo mrtvo tijelo. Antun je požurio natrag, a na povratku prema Pavlovoj špilji vidio je u viđenju dušu svetoga Pavla kako se, okružena anđelima i prorocima, uzdiže u nebesku slavu. Ušavši u špilju, našao je Pavlovo tijelo na koljenima, uspravne glave i podignutih ruku u stavu molitve, tako da se činilo da još moli. Antun ga je s dubokim pijetetom umotao u Atanazijev plašt, a potom su iz dubine pustinje dotrčala dva lava, iskopala grob svojim pandžama u stijeni te mirno otišla nakon što ih je Antun blagoslovio. Antun je s poštovanjem pokopao Pavlovo tijelo, a za sebe je zadržao njegovu skromnu haljinu od palmina lišća, koju je oblačio samo na najveće blagdane Uskrsa i Duhova.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Pavla Pustinjaka slavi se 10. siječnja u Rimokatoličkoj Crkvi prema Rimskom martirologiju. Životopis svetoga Pavla napisao je sveti Jeronim, čime je njegovo štovanje postalo iznimno rašireno diljem kršćanskoga svijeta. Njegove su svete relikvije kasnije prenesene u Carigrad, a odatle u Veneciju te naposljetku u Budim u Mađarskoj. Sveti Pavao Pustinjak izabrani je nebeski zaštitnik Reda svetoga Pavla prvoga pustinjaka (pavlina), koji po njemu nose svoje ime i nasljeduju njegov duh molitve i kontemplacije. U sakralnoj umjetnosti prikazuje se kao ostarjeli pustinjak s dugom bijelom bradom, odjeven u haljinu od palmina lišća, s gavranom koji mu donosi kruh, palmom, lubanjom uz noge i dvama lavovima koji mu kopaju grob. Zaštitnik je tkalaca sagova, pustinjaka i redovnika kontemplativnoga života.
Isti dan, 10. siječnja, slave se i
- Blažena Ana od Anđela Monteagudo, djevica 17. stoljeće
- Blažena Marija od Žalosti Rodríguez Sopeña, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Beninkasa od Cave, opat 12. stoljeće
- Sveta Franciska Saleška (Leonija) Aviat, djevica 20. stoljeće
- Sveti Agaton, papa 7. stoljeće
- Sveti Arkoncije od Viviersa, biskup 8. stoljeće
- Sveti Domicijan Melitenski, biskup 7. stoljeće
- Sveti Valerik (Valerije) iz Bernagea, pustinjak 7. stoljeće
- Blaženi Egidije Di Bello, redovnik 16. stoljeće
- Blaženi Gonzalvo iz Amarantea, prezbiter 13. stoljeće
- Blaženi Grgur X., papa 13. stoljeće
- Sveti Grgur Niski, biskup 13. stoljeće
- Sveti Ivan Jeruzalemski, biskup 5. stoljeće
- Sveti Marcijan Carigradski, prezbiter 5. stoljeće
- Sveti Miltijad, papa 4. stoljeće
- Sveti Petar Urseolo, redovnik 10. stoljeće
- Sveti Petronije od Diea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Vilim od Bourgesa, biskup 13. stoljeće