SVETAC · ĐAKON I MUČENIK
Sveti Vinko iz Zaragoze
- Spomendan
- 22. siječnja
- Razdoblje
- 4. stoljeće
- Smrt
- 304.
MučeniciOpći rimski kalendarSvećenici
Među najštovanijima: Najštovaniji na španjolskom području, Najštovaniji na portugalskom području
Život
Sveti Vinko bio je đakon Crkve u Saragozi, Cezaraugusti u rimskoj Hispaniji, krajem trećega i početkom četvrtoga stoljeća. Rođen je u plemićkoj obitelji u Saragozi od oca Eutricija i majke Enole. Njegov duhovni otac i učitelj bio je sveti Valerije, saragoški biskup, pod čijim je vodstvom Vinko stekao duboku kršćansku izobrazbu i kreposni život. Budući da je biskup Valerije imao poteškoća s govorom, zaredio je Vinka za đakona i povjerio mu službu propovijedanja Božje riječi i naviještanja evanđelja u cijeloj biskupiji. Vinko je tu službu vršio s velikim žarom i rječitošću.
Kada je 304. godine car Dioklecijan pokrenuo progon kršćana, namjesnik Dacijan zapovjedio je uhićenje biskupa i njegova đakona. Obojica su u teškim lancima odvučena u Valenciju i bačena u zatvor, gdje su dugo trpjeli glad i tjeskobu. Dok je biskup Valerije potom poslan u prognanstvo, Vinko je bio podvrgnut nečovječnim mukama. Progonitelji su ga rastezali na mučilu, derali mu tijelo željeznim kukama i pekli ga na užarenoj rešetki, posipajući mu rane solju.
Nakon toga su ga ponovno bacili u mračnu samicu čiji je pod bio posut oštrim krhotinama razbijenoga posuđa. Vidjevši da mučenika ne mogu slomiti, progonitelji su ga prenijeli na mekanu i raskošnu postelju kako bi ga laskanjem odvratili od Krista, no sveti je Vinko na njoj u miru predao svoj pobjednički duh Bogu.
Čuda
Kada je namjesnik Dacijan zapovjedio da se Vinkovo mrtvo tijelo izbaci na polje kako bi ga rastrgale ptice grabljivice i divlje zvijeri, s neba je doletio gavran i čudesno obranio tijelo svetoga mučenika, otjeravši čak i gladnoga vuka. Razbješnjeli je upravitelj potom naložio da se tijelo priveže za teški mlinski kamen i baci u morske dubine, no valovi su ga čudesno izbacili natrag na obalu, gdje ga je pronašla i časno pokopala jedna pobožna udovica.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Vinka đakona slavi se 22. siječnja, kako navodi Rimski martirologij. Njegovo se štovanje munjevito proširilo kršćanskim svijetom, o čemu svjedoči sveti Augustin u svojim propovijedima. Nad njegovim grobom u Valenciji podignuta je bazilika, a njegove su relikvije 1175. godine prenesene u Lisabon. Franački kralj Hildebert I. donio je 542. godine njegovu dalmatiku i štolu u Pariz, podigavši znamenitu baziliku kasnije prozvanu Saint Germain des Prés. U Rimu su mu podignute tri crkve, a u Saloni u Dalmaciji pronađen je natpis u njegovu čast iz petoga ili šestoga stoljeća.
U sakralnoj umjetnosti prikazuje se u đakonskoj dalmatici s palmom, rešetkom, mlinskim kamenom ili uz gavrana. Glavni je zaštitnik Valencije, Saragoze i Portugala, a zazivaju ga vinogradari, vinari, staklari, crijepari i pomorci.
Isti dan, 22. siječnja, slave se i
- Blažena Laura Vicuña, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Ladislav Batthyány-Strattmann, otac obitelji 20. stoljeće
- Sveti Anastazije Perzijanac, monah i mučenik 5. stoljeće
- Sveti Barnard od Viennea, biskup 9. stoljeće
- Sveti Dominik od Sore, opat 11. stoljeće
- Sveti Franjo Gil de Federich i Matej Alonso de Leziana, prezbiteri i mučenici 18. stoljeće
- Sveti Gaudencije od Novare, biskup 5. stoljeće
- Sveti Vinko Pallotti, prezbiter 19. stoljeće
- Blažena Marija Mancini, redovnica 15. stoljeće
- Blaženi Antun della Chiesa, prezbiter 15. stoljeće
- Blaženi Josip Nascimbeni, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Vilim Josip Chaminade, prezbiter 19. stoljeće
- Blaženi Vilim Patenson, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveti Valerije iz Zaragoze, biskup 4. stoljeće