Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 4. stoljeće › Spomen › Sveti Nikandar, biskup, i Hermes, prezbiter

SVECI · MUČENICI

Sveti Nikandar, biskup, i Hermes, prezbiter

Spomendan
4. studenoga
Razdoblje
4. stoljeće

Život

Sveti Nikandar, biskup, i Hermes, prezbiter, posvjedočili su svoju vjernost evanđelju u gradu Miri u pokrajini Liciji u Maloj Aziji u četvrtom stoljeću. Prema drevnoj predaji Crkve, primili su svete redove i apostolski žar po rukama svetoga Tita, učenika svetoga Pavla apostola. Nikandar je kao biskup neumorno propovijedao Božju riječ, dijelio svete sakramente i poučavao puk u kršćanskim istinama, dok mu je svećenik Hermes bio vjerna desna ruka u vođenju zajednice i brizi za siromahe i potrebite.

Kada su carski namjesnici u Liciji započeli provoditi carske edikte protiv kršćana, Nikandar i Hermes uhićeni su od strane poganskih vlasti. Privedeni pred sudište u Miri, odbili su prinijeti žrtve rimskim idolima i poreći raspetoga Krista. Progonitelji su ih podvrgnuli dugotrajnim i strahovitim mukama: vezali su ih za konje koji su ih vukli po kamenju, strugali im tijela željeznim oruđima i bacali ih u užarenu peć, no Božja ih je milost čudesno krijepila. Naposljetku su živi zakopani u zemlju, gdje su u molitvi i slavljenju Boga predali svoje pobjedničke duše Stvoritelju, primivši neuveli vijenac mučeništva u nebeskoj slavi.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetih mučenika Nikandra i Hermesa slavi se 4. studenoga, kako stoji u Rimskom martirologiju. Crkva na kršćanskom Istoku i Zapadu od davnine ih časti kao uzor pastirske odanosti i neraskidivoga zajedništva biskupa i svećenika u svjedočenju vjere. U sakralnoj umjetnosti prikazuju se zajedno s mučeničkim palmama u rukama: Nikandar u biskupskom ornatu s mitrom i štapom, a Hermes u svećeničkom ruhu držeći kalež ili knjigu evanđelja. Vjernici im se utječu u molitvama proseći njihov zagovor za biskupe i svećenike, za dar jakosti u nošenju križa te za očuvanje katoličkoga nauka pred zabludama svijeta.

Isti dan, 4. studenoga, slave se i