Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 4. stoljeće › Spomen › Sveti numidijski mučenici

SVETAC · MUČENICI

Sveti numidijski mučenici

Spomendan
11. veljače
Razdoblje
4. stoljeće

Život

Sveti numidijski mučenici posvjedočili su svoju nepokolebljivu privrženost Božjoj riječi početkom četvrtoga stoljeća u rimskoj pokrajini Numidiji na sjeveru Afrike, za vrijeme strahovitoga Dioklecijanova progona. Car Dioklecijan izdao je stroge edikte kojima je, uz zabranu kršćanskih okupljanja i rušenje crkava, pod prijetnjom najokrutnije smrti zapovjedio da se sve svete knjige i spisi Crkve moraju predati rimskim vlastima na javno spaljivanje.

Mnoštvo kršćana u Numidiji, predvođeno svojim svećenicima, đakonima i vjernim laicima, odbilo je poslušati bezbožnu carsku zapovijed. Smatrali su najvećim svetogrđem i izdajom predati Božju riječ u ruke progonitelja, govoreći da se Sveto pismo mora čuvati u srcu i po cijenu vlastitoga života. Zbog toga su bili uhićeni od strane carskih namjesnika i vojnika. Izvrgnuti su strahovitim ispitivanjima i okrutnim mukama: kidana su im tijela, bili su batinani, bačeni u tamnice i gladni, no nitko od njih nije pristao predati svete knjige. Podnijevši razna mučenja s nadnaravnim mirom i pjesmom na usnama, primili su vijenac mučeništva u Numidiji.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan ovih svetih mnogobrojnih numidijskih mučenika slavi se 11. veljače prema Rimskom martirologiju. Drevna afrička Crkva s ponosom je čuvala spomen na njihovo junaštvo, a o njima je s divljenjem pisao i sveti Augustin, ističući njihovu vjernost Božjoj riječi protiv sramotnih predajnika (traditores). U sakralnoj umjetnosti prikazuju se kao veliko mnoštvo vjernika s mučeničkim palmama u rukama, dok u naručju ili uz noge drže svitke i knjige Svetoga pisma obasjane nebeskim svjetlom. Zaštitnici su bibličara, čitača, prepisivača svetih tekstova i onih koji trpe radi očuvanja istine.

Isti dan, 11. veljače, slave se i