Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 4. stoljeće › Životopisi › Sveti Feliks i Adaukt

Sveti Feliks i Adaukt
Klikni za povećanje
×
Sveti Feliks i Adaukt
Sveti Feliks i Adaukt. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVECI · MUČENICI

Sveti Feliks i Adaukt

Spomendan
30. kolovoza
Razdoblje
4. stoljeće
Smrt
303.

Život

Sveti Feliks i Adaukt bili su rimski mučenici koji su položili svoje živote za Isusa Krista oko 303. godine u Rimu, za vrijeme okrutnoga progona pod carevima Dioklecijanom i Maksimijanom. Feliks je bio rimski svećenik, posvećen neumornom služenju Crkvi, naviještanju riječi Božje i tješenju vjernika u tjeskobnim danima progona. Carski namjesnici uhitili su ga zbog nepokolebljiva kršćanskog djelovanja i izveli pred sud, zahtijevajući od njega da prinese žrtve poganskim bogovima.

Nakon što je odlučno odbio pogaziti svoju savjest, sveti je Feliks osuđen na smrt odrubljivanjem glave. Dok su ga vojnici vodili kroz rimske ulice prema gubilištu, iz mnoštva promatrača iznenada je istupio jedan nepoznati čovjek. Potaknut Feliksovom mirnoćom, dostojanstvom i nezemaljskim mirom, taj je čovjek javno i glasno pred svima povikao da je i sam kršćanin i da ispovijeda istoga Boga.

Prišao je svećeniku, zagrlio ga i poljubio, spreman s njime podijeliti istu sudbinu. Razbješnjeli su stražari smjesta uhvatili i toga hrabrog neznanca te su obojica zajedno pogubljena mačem. Budući da kršćani nisu znali njegovo pravo ime, prozvali su ga Adaukt, što na latinskom jeziku znači pridodani, jer je pridodan svetom Feliksu u slavnoj mučeničkoj kruni. Zajedno su kao pobjednici pohrlili u nebesku slavu.

Čuda

Crkvena predaja bilježi da su progonitelji svetoga Feliksa prije pogubljenja vodili u hramove Serapisa, Merkura i Dijane kako bi ga prisilili na prinošenje tamjana, no na svečevu usrdnu molitvu poganski su se idoli srušili i razbili u komade pred očima zapanjenih pogana.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetih mučenika Feliksa i Adaukta slavi se 30. kolovoza. Njihova su tijela pokopana u Komodilinim katakombama na Ostijskoj cesti, blizu bazilike svetoga Pavla izvan zidina u Rimu. Papa Damaz sastavio je u četvrtom stoljeću stihovani natpis u njihovu čast, a papa Lav III. obnovio je njihovu podzemnu baziliku. Papa Lav IV. darovao je u devetom stoljeću dio njihovih relikvija kraljici Irmengardi za opatiju Eschau u Elzasu, a u četrnaestom stoljeću njihove su moći donesene i u bečku katedralu svetoga Stjepana. Dio relikvija čuva se i u znamenitoj bavarskoj opatiji Andechs.

U kršćanskoj umjetnosti prikazuju se zajedno s palminim granama: Feliks u svećeničkom ruhu, a Adaukt uz njega kao hrabri laik, obojica s mačem njihova pogubljenja. Vjernici im se utječu u molitvama tražeći bratsku slogu, zajedništvo u vjeri i dar neustrašivosti u javnom ispovijedanju evanđelja.

Isti dan, 30. kolovoza, slave se i