SVETAC · PAPA
Sveti Marcel I.
- Spomendan
- 16. siječnja
- Razdoblje
- 4. stoljeće
Život
Sveti Marcel I., papa i mučenik, stupio je na stolicu rimskoga biskupa u svibnju ili lipnju 308. godine, nakon dugoga razdoblja upražnjenosti stolice poslije smrti pape Marcelina 304. godine. Dioklecijanov progon bio je strahovito razorio život rimske Crkve: bogoslužna mjesta i groblja bila su oduzeta, a redoviti crkveni ustroj prekinut. Dolaskom cara Maksencija na vlast u Rimu progon je donekle jenjao, što je omogućilo izbor novoga pape.
Papa Marcel našao je rimsku zajednicu u velikom rasulu i neredu. Kako bi obnovio duhovni i pastoralni život, prema spisu Liber Pontificalis, podijelio je Rim na dvadeset i pet naslovnih okruga (tituli), postavivši nad svakim po jednoga svećenika koji je bdio nad pripravom katekumena za krštenje, upravljao javnom pokorom, skrbio za ukop vjernika i slavljenje spomena mučenika. Također je uredio novo groblje, Cœmeterium Novellae na Salarijskoj cesti, nasuprot katakombama svete Priscile.
No Marcelovo je djelovanje ubrzo naišlo na teške unutarnje sukobe izazvane pitanjem primanja u zajednicu onih koji su tijekom progona zatajili vjeru (lapsi). Marcel je kao istinski i pravedni pastir odlučno zahtijevao da ti vjernici, prije ponovnoga primanja u crkveno zajedništvo, obave propisanu crkvenu pokoru za svoj teški pad. Mnogi od otpale braće, predvođeni jednim otpadnikom, pobunili su se protiv pape, prezreli pokoru te izazvali teške nemire i sukobe u gradu. Zbog tih nereda, bezbožni Maksencije okrivio je samoga papu, uhitio ga i protjerao u progonstvo krajem 308. ili početkom 309. godine. Iscrpljen teškim naporima i patnjama progonstva, sveti papa Marcel ubrzo je preminuo u tuđini, postigavši mučeničku slavu.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Marcela I. pape slavi se 16. siječnja, kako stoji u kalendaru Depositio episcoporum i Rimskom martirologiju. Njegovo je sveto tijelo kasnije vraćeno u Rim i položeno u katakombe svete Priscile na Salarijskoj cesti, u baziliku svetoga Silvestra. Njemu u čast u samom srcu Rima posvećena je znamenita crkva San Marcello al Corso. Papa Damaz sastavio je epigram nad njegovim grobom, veličajući ga kao istinoljubivoga pastira koji je pretrpio progonstvo radi obrane pokore i crkvene stege. U umjetnosti se prikazuje u papinskom ruhu s tijarom, često uz jasle ili konje, što se oslanja na kasniju predaju o njegovu zatočeništvu u carskoj staji. Zaštitnik je konjušara, pastira duša i onih koji ustraju u pravednoj stegi.
Isti dan, 16. siječnja, slave se i
- Blažena Ivana Marija Condesa Lluch, djevica 20. stoljeće
- Blaženi Josip Vaz, prezbiter 18. stoljeće
- Sveti Berard, Oton, Petar, Akurzije i Adjut, mučenici 13. stoljeće
- Sveti Danakt, mučenik 10. stoljeće
- Sveti Fursej, opat 7. stoljeće
- Sveti Honorat Arleški, biskup 5. stoljeće
- Sveti Jakov od Tarentaisea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Trivijer, pustinjak 5. stoljeće
- Blaženi Josip Antun Tovini, laik 19. stoljeće
- Sveta Ivana iz Bagno di Romagne, djevica 20. stoljeće
- Sveti Leobacije, opat 6. stoljeće
- Sveti Mela od Rinocorure, biskup 4. stoljeće
- Sveti Ticijan od Oderza, biskup 6. stoljeće