Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Spomen › Sveti Leobacije

SVETAC · OPAT

Sveti Leobacije

Spomendan
16. siječnja
Razdoblje
6. stoljeće

Život

Sveti Leobacije bio je opat i duhovni vođa u šestom stoljeću na području Turenskoga polja u Galiji. Duhovno se oblikovao pod vodstvom znamenitoga opata svetoga Ursa, velikoga utemeljitelja samostana u tim krajevima. Prepoznavši u Leobaciju iznimnu mudrost, poniznost i postojanost u askezi, učitelj ga je postavio za poglavara novoosnovanoga samostana u Senapariji. Leobacije je povjerenu zajednicu vodio s očinskom ljubavlju i evanđeoskom strogošću, pružajući monasima stalan primjer molitvenoga bdjenja, tjelesnoga rada i uzdržljivosti. Pod njegovim je vodstvom samostan postao pravo rasadište kršćanske kreposti i utočište svima koji su tražili mir i oproštenje grijeha. Ustrajao je u najvišem stupnju svetosti sve do svoje duboke starosti, služeći Bogu neprekidno i s nepomućenom radošću srca, te je naposljetku preminuo u krugu svoje duhovne braće.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svetoga Leobacija slavi se 16. siječnja, kako je zabilježeno u Rimskom martirologiju. Njegovo se ime s poštovanjem spominje u povijesti redovništva turenskoga kraja i cijele Francuske. U ikonografiji se prikazuje kao opat u redovničkom habitu, oslonjen na opatski štap i s knjigom pravila u ruci, često s dirljivim izrazom staračke blagosti na licu. Vjernici ga zazivaju kao zaštitnika u starosti, zagovornika ustrajnosti u dobru i uzor redovničkoga predanja.

Isti dan, 16. siječnja, slave se i