SVETAC · BISKUP
Sveti Cerbonije od Populonije
- Spomendan
- 10. listopada
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 575.
Život
Sveti Cerbonije upravljao je biskupijom Populonija u Etruriji (današnjoj Toskani) tijekom 6. stoljeća. Rodio se u sjevernoj Africi, no zbog vandalskih progona morao je prebjeći na Apeninski poluotok, gdje je zbog svoje svetosti i vrlina izabran za biskupa Populonije.
O njegovu kreposnom i čudesnom životu sačuvao je dragocjeno svjedočanstvo sveti papa Grgur Veliki u svojim Dijalozima. Kada su divlji arijanski Langobardi stali pustošiti etrurski kraj, paleći gradove i progoneći kršćane, biskup Cerbonije bio je prisiljen potražiti utočište kako bi sačuvao povjereni nauk i spasio vjernike. Povukao se na obližnji samotni otok Elbu (Aethalia).
Na Elbi je proveo posljednje godine života u strogoj molitvi, postu i pružanju pomoći prognanicima koji su bježali pred ratnim strahotama. Kako bilježi papa Grgur, a ponavlja i Rimski martirologij, Cerbonije je za svoga boravka na otoku i tijekom pastirskoga rada pokazao brojna znamenja svoje svetačke moći i kreposti. U dubokom miru, okrijepljen svetim otajstvima, preminuo je na otoku Elbi oko 575. godine. Njegovo je tijelo prema njegovoj želji lađom prevezeno natrag na kopno i pokopano u Populoniji.
Čuda
Sveti papa Grgur Veliki bilježi glasovita čudesa svetoga Cerbonija. Kada ga je gotski kralj Totila, potaknut lažnim optužbama, dao baciti pred podivljaloga medvjeda u amfiteatru, medvjed je umjesto napada krotko prišao svetom biskupu, pao na zemlju i stao mu lizati noge, nakon čega ga je zadivljeni kralj smjesta oslobodio. Drugom prigodom, kada je papa pozvao Cerbonija u Rim zbog pritužbi da prerano slavi misu, biskup je na putu molitvom ukrotio jato divljih gusaka koje su ga poslušno pratile do samoga pape, a papa je, čuvši anđeosko pjevanje dok je Cerbonije slavio svetu misu, spoznao njegovu veliku svetost.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svetoga Cerbonija slavi se 10. listopada. Rimski martirologij bilježi njegov spomen u Populoniji u Etruriji, podsjećajući prema riječima pape Grgura Velikoga na njegovo povlačenje na otok Elbu pred pustošenjima Langobarda i brojna znamenja njegovih kreposti. Njegove se relikvije s velikim štovanjem čuvaju u katedrali u Massi Marittimi. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se u biskupskom ornatu s mitrom i štapom, okružen divljim guskama ili s medvjedom koji mu liže stopala. Časti se kao zaštitnik Masse Marittime i otoka Elbe.
Isti dan, 10. listopada, slave se i
- Blažena Marija Angela Truszkowska, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Edvard Detkens, mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Leon Wetmański, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Daniel Comboni, biskup 19. stoljeće
- Sveti Kasije i Florencije, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Klar od Nantesa, biskup 4. stoljeće
- Sveti Paulin od Yorka, biskup 7. stoljeće
- Sveti Pinit Knoski, biskup 2. stoljeće
- Sveta Tanka od Troyesa, djevica i mučenica 6. stoljeće
- Sveta Telhilda od Jouarrea, opatica 7. stoljeće
- Sveti Daniel, Samuel, Anđeo, Leon, Nikola, Hugolin i Domno, mučenici 13. stoljeće
- Sveti Eulampije i Eulampija, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Gereon i drugovi, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Ivan od Bridlingtona, prezbiter i prior 20. stoljeće
- Sveti Viktor i Malozije, mučenici 4. stoljeće