Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Životopisi › Sveti Kungar (Congar)

Sveti Kungar (Congar)
Klikni za povećanje
×
Sveti Kungar (Congar)
Sveti Kungar (Congar). Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · OPAT

Sveti Kungar (Congar)

Spomendan
7. studenoga
Razdoblje
6. stoljeće
Smrt
520.

Život

Sveti Kungar rodio se u petom stoljeću na tlu keltske Britanije u plemićkoj obitelji. U ranoj je dobi osjetio privlačnost prema monaškom pozivu i potpunom predanju Bogu. Napustivši svjetovne udobnosti, povukao se u samotna područja pokrajine Somerset u današnjoj Engleskoj, gdje je započeo pustinjački život u neprestanoj molitvi, strogom postu i razmatranju Svetoga pisma. Glas o njegovu kreposnom životu i duhovnoj snazi ubrzo je privukao brojne učenike koji su željeli živjeti pod njegovim vodstvom. Na mjestu koje je kasnije po njemu nazvano Congresbury utemeljio je glasoviti samostan i postao njegov prvi opat.

Kungar je zajednicu vodio s velikom očinskom mudrošću, potičući monahe na rad, siromaštvo i poslušnost. Prema drevnoj tradiciji, u kasnijim je godinama prešao u Wales i Armoriku, gdje je također podizao crkve i širio samostanski život. Svojim je svetim primjerom privodio mnoge k evanđeoskom savršenstvu. Preminuo je u svetosti u šestom stoljeću, ostavivši iza sebe brojna naselja i crkve koje ponosno nose njegovo ime diljem Britanije i Bretanje.

Čuda

Crkvena predaja u Somersetu bilježi čudesne znakove koji su pratili Kungarov život. Zabilježeno je da je njegov suhi hodočasnički štap, koji je zabio u zemlju prilikom molitve za plodnost tla, čudesno ozelenio, pustio korijenje i izrastao u golemo stablo tise, svjedočeći puku o snazi Božjega blagoslova nad njegovim djelom.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga Kungara slavi se 7. studenoga. Rimski martirologij spominje njegovo preminuće u Congresburyju u Engleskoj, ističući da je potekao iz britanskoga roda i da se mnoga sela i crkve ponose njegovim imenom. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se kao opat u redovničkom habitu sa štapom koji lista ili tisinom grančicom u ruci, često uz model crkve. Zaštitnik je Congresburyja, monaha i poljodjelaca.

Isti dan, 7. studenoga, slave se i