SVETICA · KRALJICA I REDOVNICA
Sveta Radegunda
- Spomendan
- 13. kolovoza
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 587.
Život
Sveta Radegunda rodila se oko 520. godine kao tirinška kraljevna. Nakon što su Franci pobijedili njezin narod, odvedena je u sužanjstvo na dvor franačkoga kralja Klotara I., koji ju je odgojio u kršćanskoj vjeri i klasičnoj naobrazbi te je potom, očaran njezinom ljepotom i plemenitošću, uzeo za suprugu.
Postavši kraljica Franaka, Radegunda je nosila kraljevski sjaj kao teški križ: sve slobodno vrijeme provodila je u molitvi, strogom postu i posluživanju gubavaca i bolesnika, dijeleći milostinju siromasima. Kada je kralj Klotar iz koristoljublja dao pogubiti njezina jedinoga preostaloga brata, Radegunda je spoznala da mora napustiti svjetovni dvor. Još za života svoga supruga otišla je biskupu svetomu Medardu u Noyon, koji ju je na njezinu ustrajnu molbu posvetio i podijelio joj sveti redovnički veo.
U Poitiersu u Akvitaniji utemeljila je glasoviti samostan svetoga Križa, prvu veliku žensku samostansku zajednicu u Galiji, u kojoj je okupila stotine posvećenih djevica. Odbivši upravljati samostanom kao opatica, tu je dužnost povjerila svojoj duhovnoj kćeri svetoj Agnezi, dok je sama kao ponizna redovnica obavljala najteže poslove: kuhala je, nosila vodu i čistila.
Za svoj je samostan prihvatila Pravilo svetoga Cezarija iz Arlesa, posvetivši se molitvi, studiju i prepisivanju knjiga. Njezino je svetište obogaćeno česticom Istinskoga križa, a pjesnik Venancije Fortunat bio je njezin vjerni duhovni prijatelj i tajnik. Nakon dugotrajnoga i svetog samostanskoga služenja, usnula je u Gospodinu u Poitiersu 13. kolovoza 587. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svete Radegunde slavi se 13. kolovoza. Rimski martirologij navodi njezin spomen u Poitiersu u Akvitaniji, ističući da je kao kraljica Franaka još za života supruga Klotara primila sveti veo te se u samostanu svetoga Križa borila pod Pravilom svetoga Cezarija Arleškoga. Njezin grob nalazi se u crkvi Sainte-Radegonde u Poitiersu. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u kraljevskom ruhu preko kojega nosi redovnički habit i veo, s krunom na glavi i raspelom ili česticom svetoga Križa u rukama, katkada sa slomljenim okovima do nogu. Zaštitnica je grada Poitiersa, tkalja, lončara i žrtava bračnoga nasilja.
Isti dan, 13. kolovoza, slave se i
- Blažena Gertruda od Altenberga, opatica 13. stoljeće
- Blaženi Jakov Gapp, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Marko iz Aviana Cristofori, prezbiter 17. stoljeće
- Blaženi Modest García Martí, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Patrik O'Healy, biskup, i Kon O'Rourke, prezbiter, mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Sekundin Marija Ortega García, prezbiter, i devetnaest drugova, mučenici 20. stoljeće
- Sveti Antioh od Lyona, biskup 5. stoljeće
- Sveti Benildo (Petar) Romançon, redovnik 19. stoljeće
- Sveti Ivan Berchmans, redovnik 17. stoljeće
- Sveti Kasijan Imolski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Maksim Ispovjedalac, opat 7. stoljeće
- Sveti Poncijan, papa, i Hipolit, prezbiter, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Vigbert, prezbiter i opat 8. stoljeće
- Blaženi Ivan Agramunt, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Josip Bonet Nadal, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Petar Gabilhaud, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Blaženi Vilim Freeman, prezbiter i mučenik 16. stoljeće