SVETAC · BISKUP
Sveti Lovro od Siponta
- Spomendan
- 7. veljače
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 545.
Život
Sveti Lovro, u crkvenoj predaji štovan i kao Lovro Majorano, bio je biskup grada Siponta u Apuliji krajem petoga i u prvoj polovici šestoga stoljeća. Prema drevnoj predaji potekao je iz Carigrada te je bio u srodstvu s carskom obitelji cara Zenona. Odlikovao se iznimnom pobožnošću, bogoslovnim znanjem i krotkošću. Kada je poslan u Italiju, papa ga je posvetio za biskupa Siponta na poluotoku Garganu.
Kao pastir Siponta Lovro se suočio s teškim izazovima: grad je trpio pod nasrtajima barbarskih vojski, a stanovništvo je još uvijek zadržalo mnoge poganske zablude. Lovro je neumorno propovijedao evanđelje, gradio i posvećivao crkve te hrabrio narod na ustrajnost u katoličkoj vjeri. Svojim je kreposnim životom i očinskim milosrđem zadobio nepodijeljenu ljubav povjerenoga stada. Kada je ostrogotski kralj Totila napao Apuliju, Lovro je stupio pred barbarskoga vođu s tolikim dostojanstvom i duhovnom snagom da je kralj poštedio grad Siponto od uništenja. Sveti je pastir preminuo u miru i svetosti u Sipontu u šestom stoljeću, u dubokoj starosti, predavši dušu Gospodinu.
Čuda
Sveti Lovro od Siponta nerazdvojno je povezan s glasovitim čudesnim ukazanjima svetoga Mihaela Arkanđela na brdu Garganu. Prema predaji, kada je jedan bogati građanin izgubio bika koji se sklonio u pećinu na vrhu planine, Lovro je pozvao puk na trodnevni post i molitvu. Tada mu se u viđenju ukazao sveti Mihael Arkanđeo, objavivši mu da je on čuvar te pećine i da želi da se ondje slavi Bog. Lovro je predvodio svečanu procesiju na brdo i posvetio glasovito pećinsko svetište na Monte Garganu, koje je postalo jedno od najslavnijih hodočasničkih mjesta kršćanskoga svijeta.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Lovre od Siponta slavi se 7. veljače. Rimski martirologij slavi njegov spomen u Sipontu u Apuliji kao svetoga biskupa te mjesne Crkve. Njegove su se relikvije kroz povijest s velikom čašću čuvale u katedrali u Sipontu, a kasnije su prenesene u Manfredoniju, novi grad nastao uz nekadašnji Siponto. Glavni je nebeski zaštitnik grada Manfredonije i biskupije Manfredonia-Vieste-San Giovanni Rotondo. U umjetnosti se prikazuje u biskupskom ornatu s mitrom i pastoralom, često u molitvi uz svetoga Mihaela Arkanđela koji drži mač. Zaštitnik je pastira, biskupa i hodočasnika na Monte Gargano.
Isti dan, 7. veljače, slave se i
- Blažena Rozalija Rendu, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Anselmo Polanco, biskup, i Filip Ripoll, prezbiter, mučenici 20. stoljeće
- Blaženi Antun iz Stronconea, redovnik 15. stoljeće
- Blaženi Petar Verhun, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Pio IX., papa 19. stoljeće
- Blaženi Toma Sherwood, mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Vojtjeh Nierychlewski, prezbiter i mučenik 20. stoljeće
- Sveti Egidije Marija od svetog Josipa Pontillo, redovnik 19. stoljeće
- Sveti Maksim od Nole, biskup 3. stoljeće
- Sveti Mojsije, biskup 4. stoljeće
- Sveti Partenije od Lampsaka, biskup 4. stoljeće
- Sveti Rikard Hodočasnik, kralj 8. stoljeće
- Blažena Marija od Providnosti Smet, djevica 19. stoljeće
- Blaženi Jakov Salès, prezbiter, i Vilim Saultemouche, redovnik, mučenici 16. stoljeće
- Blaženi Ricerije iz Mucije, redovnik 13. stoljeće
- Sveta Julijana Firentinska, udovica 3. stoljeće
- Sveti Ivan iz Triore Lantrua, prezbiter i mučenik 19. stoljeće
- Sveti Luka Mlađi, pustinjak 10. stoljeće