Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Životopisi › Sveta Monegunda od Toursa

Sveta Monegunda od Toursa
Klikni za povećanje
×
Sveta Monegunda od Toursa
Sveta Monegunda od Toursa. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · PUSTINJAKINJA

Sveta Monegunda od Toursa

Spomendan
2. srpnja
Razdoblje
6. stoljeće
Smrt
570.

Život

Sveta Monegunda rodila se u 6. stoljeću u plemenitoj obitelji u Chartresu u Galiji. Po želji svojih roditelja stupila je u kršćanski brak te je rodila dvije kćeri, koje je odgajala u pobožnosti. No, obje su kćeri u ranoj dobi preminule od bolesti, što je zadalo golemu bol njezinu majčinskom srcu.

Nakon teške unutarnje borbe, Monegunda je u toj boli prepoznala poziv na savršeno predanje Kristu raspetom. Uz suglasnost svoga supruga odlučila je napustiti rodni grad, obitelj i sve zemaljske probitke kako bi se posvetila isključivo Bogu u potpunoj osami. Najprije je živjela u skromnoj ćeliji u Chartresu, a potom se zaputila u Tours, privučena grobom i svetošću svetoga Martina.

U Toursu je podigla malu molitvenu ćeliju uz baziliku svetoga Martina, gdje je provodila dane i noći u neprekidnoj molitvi, strogom postu i suzama pokajanja. Oko nje su se ubrzo okupile i druge pobožne žene, pa je osnovan samostan svetoga Petra, u kojemu je Monegunda bila duhovna majka i uzor askeze. O njezinoj svetosti posvjedočio je i sveti Grgur Turski. U dubokom miru preselila se Gospodinu 570. godine.

Čuda

Sveti Grgur Turski u svom djelu o životu otaca opisuje čudesna ozdravljenja koja su pratila Monegundin život. Svojim je molitvama i polaganjem ruku vraćala vid slijepima, a dodirom križa ozdravljala one koji su bolovali od teških rana i gube. Predaja bilježi da je prije same smrti blagoslovila ulje i sol koji su potom služili za čudesno ozdravljenje mnogih nemoćnika koji su s vjerom dolazili k njezinu grobu.

Štovanje i zaštitništvo

Spomendan svete Monegunde slavi se 2. srpnja. Rimski martirologij bilježi njezin spomen u Toursu u Neustriji, slaveći je kao Bogu posvećenu ženu koja je napustila domovinu i roditelje te se posvetila jedino molitvi. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se kao redovnica s velom u molitvenom stavu, često s posudom ulja u ruci ili pred raspelom. Vjernici je časte kao zaštitnicu majki koje su izgubile djecu, pustinjakinja i bolesnika koji traže ozdravljenje.

Isti dan, 2. srpnja, slave se i