SVETICA · PUSTINJAKINJA
Sveta Monegunda od Toursa
- Spomendan
- 2. srpnja
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 570.
Život
Sveta Monegunda rodila se u 6. stoljeću u plemenitoj obitelji u Chartresu u Galiji. Po želji svojih roditelja stupila je u kršćanski brak te je rodila dvije kćeri, koje je odgajala u pobožnosti. No, obje su kćeri u ranoj dobi preminule od bolesti, što je zadalo golemu bol njezinu majčinskom srcu.
Nakon teške unutarnje borbe, Monegunda je u toj boli prepoznala poziv na savršeno predanje Kristu raspetom. Uz suglasnost svoga supruga odlučila je napustiti rodni grad, obitelj i sve zemaljske probitke kako bi se posvetila isključivo Bogu u potpunoj osami. Najprije je živjela u skromnoj ćeliji u Chartresu, a potom se zaputila u Tours, privučena grobom i svetošću svetoga Martina.
U Toursu je podigla malu molitvenu ćeliju uz baziliku svetoga Martina, gdje je provodila dane i noći u neprekidnoj molitvi, strogom postu i suzama pokajanja. Oko nje su se ubrzo okupile i druge pobožne žene, pa je osnovan samostan svetoga Petra, u kojemu je Monegunda bila duhovna majka i uzor askeze. O njezinoj svetosti posvjedočio je i sveti Grgur Turski. U dubokom miru preselila se Gospodinu 570. godine.
Čuda
Sveti Grgur Turski u svom djelu o životu otaca opisuje čudesna ozdravljenja koja su pratila Monegundin život. Svojim je molitvama i polaganjem ruku vraćala vid slijepima, a dodirom križa ozdravljala one koji su bolovali od teških rana i gube. Predaja bilježi da je prije same smrti blagoslovila ulje i sol koji su potom služili za čudesno ozdravljenje mnogih nemoćnika koji su s vjerom dolazili k njezinu grobu.
Štovanje i zaštitništvo
Spomendan svete Monegunde slavi se 2. srpnja. Rimski martirologij bilježi njezin spomen u Toursu u Neustriji, slaveći je kao Bogu posvećenu ženu koja je napustila domovinu i roditelje te se posvetila jedino molitvi. U sakralnoj ikonografiji prikazuje se kao redovnica s velom u molitvenom stavu, često s posudom ulja u ruci ili pred raspelom. Vjernici je časte kao zaštitnicu majki koje su izgubile djecu, pustinjakinja i bolesnika koji traže ozdravljenje.
Isti dan, 2. srpnja, slave se i
- Blažena Eugenija Joubert, djevica 20. stoljeće
- Sveti Bernardin Realino, prezbiter 17. stoljeće
- Sveti Lidan od Sezzea, opat 12. stoljeće
- Sveti Proces i Martinijan, mučenici 1. stoljeće
- Blaženi Ivan i Petar Becchetti, prezbiteri 15. stoljeće
- Blaženi Petar Luksemburški, biskup 14. stoljeće
- Sveti Liberat, opat, Bonifacije, đakon, Serv i Rustik, podđakoni, Rogat i Septim, redovnici, i Maksim, dječak, mučenici 3. stoljeće
- Sveti Swithin od Winchestera, biskup 9. stoljeće