Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Životopisi › Sveti Ksenofont, Marija, Ivan i Arkadije

Sveti Ksenofont, Marija, Ivan i Arkadije
Klikni za povećanje
×
Sveti Ksenofont, Marija, Ivan i Arkadije
Sveti Ksenofont, Marija, Ivan i Arkadije. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVECI · REDOVNICI

Sveti Ksenofont, Marija, Ivan i Arkadije

Spomendan
26. siječnja
Razdoblje
6. stoljeće
Smrt
510.

Život

Sveti Ksenofont, njegova supruga Marija te njihovi sinovi Ivan i Arkadije živjeli su u petom i šestom stoljeću. Potekli su iz carigradskoga plemstva, a Ksenofont je uživao visoku senatorsku čast i posjedovao golema imanja. Unatoč svjetovnom sjaju i bogatstvu, roditelji su svoje sinove Ivana i Arkadija odgajali u dubokoj kršćanskoj vjeri, poniznosti i ljubavi prema siromasima. Mladići su poslani na visoke nauke u Beryt u Feniciji. No tijekom plovidbe Sredozemnim morem lađu je zahvatila strašna oluja te je doživjela brodolom. Braća su se spasila na različitim obalama i, vjerujući da je onaj drugi poginuo u valovima, obojica su iz zahvalnosti Bogu odlučila napustiti svijet i stupiti u monaški stalež u Svetoj Zemlji.

Kada su roditelji nakon dugotrajne neizvjesnosti saznali da su im sinovi živi, obuzela ih je neizreciva zahvalnost Gospodinu. Ksenofont i Marija smjesta su se odrekli senatorskoga dostojanstva, razdijelili svoje neizmjerno bogatstvo siromasima i crkvama te se zaputili u Sveti grad Jeruzalem. Ondje su se na čudesan način svi ponovno susreli pred svetim mjestima Gospodinove muke i uskrsnuća. Ujedinjeni u istoj gorućoj ljubavi prema Kristu, svi su položili redovničke zavjete: Ksenofont i sinovi Ivan i Arkadije stupili su u palestinske samostane pod vodstvom svetoga Sabe, dok je Marija otišla u ženski samostan u Jeruzalemu. Ustrajali su u najstrožoj askezi, molitvi i potpunom siromaštvu sve do svoga blaženoga preminuća u Svetoj Zemlji u šestom stoljeću.

Štovanje i zaštitništvo

Crkva slavi spomendan svetih Ksenofonta, Marije, Ivana i Arkadija 26. siječnja. Rimski martirologij ističe njihov svijetli primjer odricanja od senatorskoga položaja i zemaljskih posjeda radi monaškoga života u Jeruzalemu. Osobito se časte u istočnoj i zapadnoj Crkvi kao uzor svete obitelji koja se potpuno posvetila Gospodinu. U kršćanskoj umjetnosti prikazuju se zajedno u jednostavnom redovničkom habitu s kapuljačama, prekriženih ruku na prsima ili u molitvi pred jeruzalemskim križem. Zaštitnici su kršćanskih obitelji, redovničkih zvanja i pomoraca spašenih od brodoloma.

Isti dan, 26. siječnja, slave se i