Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 6. stoljeće › Spomen › Sveti Stjepan od Rietija

SVETAC · OPAT

Sveti Stjepan od Rietija

Spomendan
13. veljače
Razdoblje
6. stoljeće

Život

Sveti Stjepan bio je opat samostana u pokrajini Sabini u blizini Rietija u šestom stoljeću. Cijeli njegov redovnički život bio je utjelovljenje evanđeoskih kreposti, a nadasve čudesne i nepokolebljive strpljivosti, po kojoj je ostao zapamćen u povijesti Crkve. Kao poglavar samostana vodio je svoju braću ne toliko riječima koliko vlastitim blagim i kreposnim primjerom. Sve teškoće, uvrede, bolesti i protivštine primao je sa smirenim duhom i zahvalnošću Bogu, nikada ne pokazujući nemir ili srdžbu. O njegovu uzvišenom životu i nesvakidašnjoj strpljivosti s velikim divljenjem piše sveti Grgur Veliki, papa i crkveni naučitelj, u svojim Dijalozima. Sveti je papa zabilježio da je Stjepan na uvrede i klevete neprijatelja uzvraćao tolikom ljubavlju da ih je smatrao svojim najvećim dobročiniteljima. Kada mu se približio čas smrti, oko njegove postelje okupili su se sveti anđeli čije je pjevanje ispunilo sobu, te je u takvoj nebeskoj radosti Stjepan mirno predao dušu Gospodinu.

Štovanje i zaštitništvo

Liturgijski spomendan svetoga Stjepana od Rietija slavi se 13. veljače. Rimski martirologij spominje ga kao opata čudesne strpljivosti, oslanjajući se na svjedočanstvo svetoga Grgura Velikoga. Njegovo se ime s osobitim poštovanjem časti u pokrajini Sabini i biskupiji Rieti. U kršćanskoj ikonografiji prikazuje se kao opat u redovničkom habitu s opatskim štapom, sklopljenih ruku i s blagim, spokojnim izrazom lica, dok ga ponekad okružuju anđeli koji pjevaju hvale Bogu. Vjernici ga zazivaju kao posebnoga zagovornika u trenucima teških nepravdi, uvreda i za postizanje kršćanskoga mira i strpljivosti u patnjama.

Isti dan, 13. veljače, slave se i