SVETAC · OPAT
Sveti Mauro
- Spomendan
- 15. siječnja
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 584.
Među najštovanijima: Najštovaniji na portugalskom području
Život
Sveti Mauro rodio se u Rimu početkom 6. stoljeća kao sin uglednoga plemića i rimskoga senatora Ekvicija. Još kao dječaka otac ga je povjerio svetom ocu Benediktu u Subiacu na kršćanski odgoj i duhovnu izgradnju. Mauro je postao prvi i najodaniji Benediktov učenik, njegov vjerni suradnik i desna ruka u vođenju samostana. Zaređen je za đakona te se odlikovao savršenom poslušnošću, poniznošću i strogošću redovničkoga života, o čemu sveti papa Grgur Veliki opširno piše u drugom svesku svojih Dijaloga.
Prema drevnoj predaji, Mauro je 543. godine poslan u Galiju kako bi ondje proširio benediktinsko pravilo i monaški duh. U anžuvinskom kraju (Anjou) uz rijeku Loireu utemeljio je glasoviti samostan Glanfeuil (kasnije nazvan Saint-Maur-sur-Loire), postavši njegov prvi opat.
Kao opat, Mauro je očinski i mudro upravljao zajednicom, provodeći Pravilo svetoga Benedikta u radu i molitvi (Ora et labora). Bio je uzor bratske ljubavi i askeze, brinući se za bolesnike i siromahe. Pred kraj života povukao se u skrovitost ćelije radi pripreme za prelazak u vječnost. Preminuo je u miru u Glanfeuilu 584. godine.
Čuda
Sveti papa Grgur Veliki u Dijalozima opisuje znamenito čudo poslušnosti svetoga Maura. Kada je mladi redovnik Placid pao u jezero i počeo se utapati, sveti Benedikt zapovjedio je Mauru da smjesta potrči i spasi ga. Vođen jedino svetom poslušnošću i primivši starčev blagoslov, Mauro je potrčao po površini vode kao po čvrstoj zemlji, zgrabio Placida za kosu i izvukao ga na obalu, shvativši tek na kopnu da je hodao po vodi.
Crkva poznaje i poseban blagoslov bolesnika s relikvijom svetoga križa uz zaziv svetoga Maura (Signum Sancti Mauri), koji se stoljećima podjeljivao za ozdravljenje od teških bolesti.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Maura slavi se 15. siječnja. Rimski martirologij bilježi njegov spomen u Glanfeuilu uz rijeku Loire u anžuvinskom kraju kao svetoga opata. U umjetnosti se prikazuje u opatskom habitu s pastoralom i knjigom pravila, s vagom i posudom za mjerenje hrane i pića koju mu je povjerio sveti Benedikt, ili kako hoda po vodi spašavajući Placida. Časti se kao zaštitnik ugljenara, kotlara, postolara, te kao moćni zagovornik protiv gihta, promuklosti i bolesti zglobova.
Isti dan, 15. siječnja, slave se i
- Blaženi Anđeo iz Gualdo Tadina, pustinjak 14. stoljeće
- Blaženi Nikola Gross, otac obitelji i mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Petar de Castelnau, prezbiter i mučenik 13. stoljeće
- Sveta Ita, djevica 6. stoljeće
- Sveti Arnold Janssen, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Arsenije iz Arma, pustinjak 10. stoljeće
- Sveti Bonit od Clermont-Ferranda, biskup 8. stoljeće
- Sveti Franjo Fernández de Capillas, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Romedije, anahoret 4. stoljeće
- Blaženi Jakov Milostinjar, laik 14. stoljeće
- Sveta Sekundina, djevica i mučenica 3. stoljeće
- Sveta Tarsikija, djevica i mučenica 6. stoljeće
- Sveti Ablebert (Emebert), biskup 7. stoljeće
- Sveti Ivan Kalibit, pustinjak 5. stoljeće
- Sveti Malard od Chartresa, biskup 7. stoljeće
- Sveti Prob od Rietija, biskup 6. stoljeće