SVETAC · BISKUP
Sveti Enodije od Pavije
- Spomendan
- 17. srpnja
- Razdoblje
- 6. stoljeće
- Smrt
- 521.
Život
Sveti Enodije rodio se vjerojatno u Arlesu u južnoj Galiji 474. godine u uglednoj patricijskoj obitelji. U ranoj dobi došao je u Paviju u Italiji, gdje je stekao vrhunsko klasično obrazovanje u školama govorništva. Bio je zaručen, no vođen Božjim pozivom odlučio se za duhovni stalež, dok je njegova zaručnica stupila u samostan kao redovnica. Nakon smrti svoga dobročinitelja, biskupa svetoga Epifanija 496. godine, Enodije je primio niže redove u Milanu, kamo ga je privukao njegov ujak, milanski biskup Laurentije. Ubrzo je zaređen za đakona te se istaknuo kao izvrstan učitelj u tamošnjim školama.
Kada je 498. godine izbio raskol u Rimu između zakonitoga pape svetoga Simaha i protupape Laurentija, Enodije je na glasovitoj Palmarskoj sinodi 501. i 502. godine djelovao kao tajnik milanskoga biskupa. Nakon što su pristaše protupape napale odluke sabora, Enodije je sastavio znameniti spis u obranu sinode, u kojemu je izložio načelo da zemaljski sudci ne mogu suditi rimskome prvosvećeniku, jer je Bog taj sud pridržao isključivo sebi.
Oko 513. godine Enodije je izabran i posvećen za biskupa Pavije. Kao pastir odlikovao se neizmjernom darežljivošću prema siromasima i gradnjom crkava koje je ukrašavao svojim pjesničkim natpisima i himnima. Papa Hormizda poslao ga je 515. i 517. godine na čelu dvaju papinskih poslanstava u Carigrad caru Anastaziju I. radi okončanja Akacijeva raskola. Zbog careva neprijateljstva poslanstva nisu urodila plodom, a Enodijev je život bio u ozbiljnoj opasnosti.
Ostavio je bogatu književnu baštinu: himne, govore, pisma, pjesme te životopise svetoga Epifanija iz Pavije i svetoga Antuna Lerinskoga. Iako je potekao iz klasičnih retoričkih škola, Enodije je jasno naučavao da je poznavanje kršćanskoga Svetog pisma najviši misaoni i duhovni ideal čovjeka. Preminuo je u Gospodinu u Paviji 17. srpnja 521. godine.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Enodija slavi se 17. srpnja. Rimski martirologij slavi ga kao biskupa Pavije koji je himnima ukrasio spomenike i hramove svetaca te bio velikodušan djelitelj crkvenih dobara siromasima. Njegove posvećene kosti počivaju u crkvi svetoga Mihovila u Paviji. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u biskupskom ornatu s mitrom i štapom, držeći u ruci pero i knjigu svojih spisa i himana. Zaštitnik je crkvenih pisaca, pjesnika, govornika i diplomata.
Isti dan, 17. srpnja, slave se i
- Blažena Terezija od svetog Augustina Lidoine i petnaest drugarica, djevice i mučenice 18. stoljeće
- Blaženi Pavao Petar Gojdič, biskup i mučenik 20. stoljeće
- Sveta Jadviga, kraljica 14. stoljeće
- Sveta Marcelina, djevica 4. stoljeće
- Svete Justa i Rufina, djevice i mučenice 3. stoljeće
- Sveti Andrija Zorard i Benedikt, pustinjaci 11. stoljeće
- Sveti Fredegand, opat 8. stoljeće
- Sveti Kenelm, kraljević i mučenik 9. stoljeće
- Sveti Koloman od Stockeraua, hodočasnik i mučenik 11. stoljeće
- Sveti Lav IV., papa 9. stoljeće
- Sveti Hijacint Amastridski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Petar Liu Ziyu, mučenik 20. stoljeće
- Sveti scilitanski mučenici (Sperat, Nartzal, Citin, Veturije, Feliks, Akvilin, Letancije, Januarija, Generoza, Vestija, Donata i Sekunda), mučenici 2. stoljeće
- Sveti Teodozije od Auxerrea, biskup 4. stoljeće