Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Pavao Petar Gojdič

Blaženi Pavao Petar Gojdič
Klikni za povećanje
×
Blaženi Pavao Petar Gojdič
Blaženi Pavao Petar Gojdič. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · BISKUP I MUČENIK

Blaženi Pavao Petar Gojdič

Spomendan
17. srpnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1960.

Život

Pavao Petar Gojdič rođen je 17. srpnja 1888. u mjestu Ruské Pekľany pokraj Prešova, u pobožnoj obitelji grkokatoličkog svećenika Štefana Gojdiča i majke Anne rođene Gerbery. Na krštenju je primio ime Petar. Osnovnu školu završio je u Cigeľki, Bardejovu i Prešovu, a teološki studij započeo je u sjemeništu u Prešovu te ga s iznimnim uspjehom nastavio na središnjem sjemeništu u Budimpešti. Već u mladosti usvojio je životno geslo: »Život nije težak, nego vrlo ozbiljan«. Za svećenika bizantskoga obreda zaredio ga je 27. kolovoza 1911. eparh Ján Vályi.

Nakon što je obavljao službe kapelana, prefekta dječjeg internata, vjeroučitelja i kancelara biskupijskoga ureda, Petar je osjetio poziv na redovnički, skroviti život. Stoga je 20. srpnja 1922. stupio u Red svetog Bazilija Velikog na Černečoj Hori pokraj Mukačeva, uzevši redovničko ime Pavao. No, Providnost ga je ubrzo pozvala na višu službu: papa Pio XI. imenovao ga je 14. rujna 1926. apostolskim administratorom Prešovske eparhije, a 7. ožujka 1927. naslovnim biskupom Harpasa. Posvećen je 25. ožujka 1927. u rimskoj bazilici svetog Klementa, a posvetio ga je križevački vladika Dionizije Njaradi. Na privatnoj audijenciji papa Pio XI. darovao mu je zlatni prsni križ i rekao: »Ovaj križ samo je blijeda slika onih teških križeva koje će ti Gospodin Bog poslati u tvojoj biskupskoj službi«. Kao svoje biskupsko geslo izabrao je riječi: »Bog je ljubav, ljubimo ga!«.

Kao revan pastir gradio je sirotišta, osnivao gimnazije, podupirao tisak i širio pobožnost Presvetom Srcu Isusovu i Euharistiji. Dana 8. kolovoza 1940. postao je eparhom Prešova. Tijekom Drugoga svjetskog rata odlučno je ustao u obranu progonjenih Židova, organizirajući njihovo spašavanje i spašavajući stotine nevinih života od deportacija, zbog čega je bio progonjen od tadašnjih vlasti. Kada su 1948. vlast u Čehoslovačkoj preuzeli komunisti, uslijedio je plan uništenja Grkokatoličke Crkve. Na montiranom saboru u Prešovu 28. travnja 1950. Crkva je zabranjena, a biskup Gojdič uhićen jer je odlučno odbio prijedlog da se odrekne pape i prijeđe u pravoslavlje. Ponuđeno mu je čak mjesto patrijarha, no on je odgovorio da nikada neće izdati svoju katoličku vjeru. Na montiranom procesu u siječnju 1951. osuđen je na doživotni zatvor, golemu novčanu kaznu i gubitak građanskih prava. Prošao je najgore tamnice: Ruzyně, Valdice, Ilavu i Leopoldov, podnoseći teška mučenja, poniženja i prisilni rad bez ijedne riječi tužbe, moleći neprestano i potajno služeći božansku liturgiju. Preminuo je od posljedica zlostavljanja i teške bolesti u zatvorskoj bolnici u Leopoldovu upravo na svoj 72. rođendan, 17. srpnja 1960., primivši svete sakramente. Pokopan je u neoznačen grob pod brojem 681.

Štovanje i zaštitništvo

Tijekom Praškoga proljeća 1968. njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su i preneseni u Prešov, a od 1990. počivaju u kapeli grkokatoličke katedrale svetog Ivana Krstitelja u Prešovu. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim i mučenikom 4. studenoga 2001. u Rimu. Zbog junačkog spašavanja više od tisuću i pol Židova u holokaustu, memorijalni centar Yad Vashem posmrtno ga je 2007. proglasio Pravednikom među narodima. Spomendan mu se slavi na dan njegova rođenja i mučeničke smrti, 17. srpnja. Prikazuje se u istočnoliturgijskom biskupskom ruhu (omoforu) s prsnim križem i evanđeljem.

Isti dan, 17. srpnja, slave se i