Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blažena Alfonsa od Bezgrešnog Začeća Muttathupadathu

Blažena Alfonsa od Bezgrešnog Začeća Muttathupadathu
Klikni za povećanje
×
Blažena Alfonsa od Bezgrešnog Začeća Muttathupadathu
Blažena Alfonsa od Bezgrešnog Začeća Muttathupadathu. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · DJEVICA

Blažena Alfonsa od Bezgrešnog Začeća Muttathupadathu

Spomendan
28. srpnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1946.

Život

Sveta Alfonsa od Bezgrješnog Začeća, rođena kao Anna Muttathupadathu 19. kolovoza 1910. godine u selu Kudamaloor u Kerali u Indiji, bila je kći Josepha Muttathupadathila i Mary rođene Puthukari. Pripadala je drevnoj Siromalabarskoj Katoličkoj Crkvi svetoga Tome apostola. Krštena je 27. kolovoza 1910. godine, a u obitelji su je od milja zvali Annakutty (malena Anna). Majka joj je rano umrla, pa ju je odgajala stroga tetka po majci Anna Murickan, dok je duhovnu skrb vodio njezin prastric svećenik. Prvu svetu pričest primila je 27. studenoga 1917. godine. Djevojčica se oduševljavala životopisom svete Male Terezije iz Lisieuxa i primjerom blaženoga Kuriakosa Elije Chavare, razvijajući žarku želju da postane Kristova zaručnica.

Kako je odrastala u lijepu djevojku, tetka joj je ugovorila brak s mladićem iz ugledne obitelji. Kako bi izbjegla prisilu na udaju i sačuvala djevičanstvo za Gospodina, trinaestogodišnja Anna je 1923. godine namjerno stavila noge u užarenu jamu punu tinjajućih pljeva. Zbog teških opeklina ostala je trajni tjelesni invalid, no tetka je shvatila njezinu nepokolebljivu odluku i dopustila joj ulazak u samostan.

Na Duhove 1927. godine stupila je u samostan franjevačkih klarisa u Bharananganamu. Obukla je redovnički veo 2. kolovoza 1928. godine, uzevši ime sestra Alfonsa od Bezgrješnog Začeća u čast svetoga Alfonza Liguorija. Prve zavjete položila je 1931., a doživotne 12. kolovoza 1936. godine. Kratko je poučavala u pučkoj školi, no njezino je tijelo ubrzo shrvala neprestana i teška bolest. Proživjela je teške napadaje upale pluća, gubitak pamćenja nakon provale u njezinu sobu, krvarenja i teške unutarnje bolesti.

Sve svoje neizrecive fizičke i duševne patnje sestra Alfonsa podnosila je s osmijehom, u savršenoj vedrini i ljubavi prema Raspetom Kristu. Zapisala je svome duhovniku: »Osjećam da je Bog odredio moj život kao žrtvu paljenicu trpljenja; želim ostati na ovoj bolesničkoj postelji i trpjeti sve do konca svijeta iz ljubavi prema Isusu«. Preminula je u miru u samostanu u Bharananganamu 28. srpnja 1946. godine, u trideset i šestoj godini života.

Čuda

Svetost sestre Alfonse proslavila se nebrojenim čudesnim znakovima i ozdravljenjima, koja su započela odmah nakon njezina preminuća. Među njima su osobito bila česta ozdravljenja djece rođene s deformiranim i uvrnutim stopalima, koja su po njezinu zagovoru prohodala potpuno zdrava.

Poznato je i svjedočanstvo biskupa Sebastiana o desetogodišnjem muslimanskom dječaku iz Wayanada, koji je imao urođeno izvrnuta stopala i jedva hodao uz štap. Nakon što je primio sličicu sestre Alfonse i počeo se moliti, dječak je nekoliko mjeseci kasnije došao potpuno zdrav, s uspravnim nogama. Za njezinu kanonizaciju Crkva je pomno ispitala i potvrdila čudesno ozdravljenje djeteta iz 1999. godine, koje su liječnici i teolozi u Rimu jednoglasno proglasili znanstveno neobjašnjivim zahvatom Božjim.

Štovanje i zaštitništvo

Postupak za njezinu beatifikaciju pokrenuo je kardinal Eugène Tisserant 1953. godine. Papa Ivan Pavao II. potvrdio je junački stupanj njezinih kreposti 1985. godine, a blaženom ju je proglasio 8. veljače 1986. godine u Kottayamu, tijekom svoga povijesnog pohoda Indiji. Papa Benedikt XVI. svečano ju je kanonizirao 12. listopada 2008. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu, čime je postala prva kanonizirana svetica rođena na tlu Indije i prva svetica Siromalabarske Crkve.

Njezin grob u crkvi svete Marije u Bharananganamu postao je jedno od najvećih hodočasničkih svetišta u Indiji, kamo dolaze stotine tisuća hodočasnika svih vjera. Njezin se liturgijski spomendan slavi 28. srpnja. U umjetnosti se prikazuje u habitu franjevačkih klarisa siromalabarskoga obreda, s bijelim velom i raspelom u ruci, s blagim i radosnim smiješkom na licu.

Isti dan, 28. srpnja, slave se i