SVETICA · DJEVICA
Sveta Uršula Ledóchowska
- Spomendan
- 29. svibnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1939.
Život
Sveta Uršula Ledóchowska, krsnim imenom Julia Maria, rođena je 17. travnja 1865. godine u Loosdorfu u Austriji, kao drugo od sedmero djece grofa Antonija Halka-Ledóchowskoga i grofice Josephine rođene Salis-Zizers. Bila je to obitelj iznimnih duhovnih zvanja: njezin stric Mieczysław bio je kardinal, brat Włodzimierz generalni poglavar Družbe Isusove, a starija sestra Marija Terezija utemeljiteljica Sestara misionarki svetog Petra Klavera, proglašena blaženom. Godine 1883. obitelj se preselila na imanje u Lipnici Murowanoj kod Krakova u Poljskoj. Julia je bila izrazito darovita, vesela i obrazovana djevojka koja je govorila više jezika i voljela jahati, no u dvadeset i prvoj godini odlučila je svoj život nepodijeljeno darovati Bogu.
Godine 1886. stupila je u samostan sestara uršulinki u Krakovu, uzevši redovničko ime sestra Uršula Marija od Isusa, a doživotne zavjete položila je u travnju 1889. godine. Bila je vrsna odgojiteljica; kada je ženama u Poljskoj omogućen upis na sveučilište, sestra Uršula otvorila je pri krakovskom samostanu prvi studentski dom za djevojke, pružajući im siguran smještaj i kršćanski odgoj. S posebnim blagoslovom pape Pija X. pošla je 1907. godine u Sankt Peterburg, gdje je u tajnosti, odjevena u građansku odjeću zbog zabrane katoličkih redova u Ruskom Carstvu, vodila internat za poljsku mladež i osnovala tajni samostan uršulinki. Potom je u Finskoj utemeljila školu na otvorenome za boležljivu djecu i prevela katekizam na finski jezik.
Nakon izbijanja Prvoga svjetskoga rata protjerana je iz Ruskoga Carstva te se sklonila u neutralnu Švedsku i Dansku. U Stockholmu i Aalborgu otvarala je pučke škole, sirotišta i domove za izbjeglice, organizirala tečajeve jezika i pokrenula katolički list, neumorno se zalažući za pravo na slobodu i neovisnost Poljske. U domovinu se vratila 1920. godine s četrdeset novih sestara. Uz odobrenje pape Benedikta XV., njezin je samostan preustrojen u novu redovničku granu pod imenom Družba sestara uršulinki Presvetoga Srca Isusa u agoniji, u narodu prozvane Sive uršulinke.
Majka Uršula poučavala je sestre takozvanom »apostolatu osmijeha«, govoreći: »Osmijeh raspršuje oblake u duši, ulijeva novu nadu i svjedoči da imamo Oca na nebesima koji nas neizmjerno ljubi«. Godine 1928. utemeljila je generalnu kuću u Rimu, obilazeći najsiromašnija gradska predgrađa i pomažući bijednima. Iscrpljena dugotrajnim putovanjima i zloćudnim karcinomom, preminula je u miru u samostanskoj sobi u Rimu 29. svibnja 1939. godine u sedamdeset i četvrtoj godini života, s krunicom u rukama. Prigodom prijenosa njezinih posmrtnih ostataka u matičnu kuću u Pniewy u Poljskoj 1989. godine, njezino je tijelo pronađeno posve neraspadnuto.
Čuda
Sveti život majke Uršule urodio je mnogim uslišanjima, a za njezinu je kanonizaciju Crkva priznala čudesno spašavanje četrnaestogodišnjega dječaka Daniela Gajewskoga. Dana 2. kolovoza 1996. godine u samostanu uršulinki u Ożarówu Mazowieckom dječak je kosio travu električnom kosilicom nakon oluje. Zbog oštećena kabela doživio je smrtonosni strujni udar od kojega je trebao na mjestu poginuti. U trenutku gubitka svijesti dječak je vidio nepoznatu redovnicu kako ga vlastitim rukama otkida od kabela i spašava, prepoznavši na slici blaženu majku Uršulu. Liječnici i tehnički vještaci jednoglasno su utvrdili da je dječakovo preživljavanje bez ikakvih ozljeda znanstveno i fizikalno posve neobjašnjivo.
Štovanje i zaštitništvo
Papa Ivan Pavao II. proglasio je Uršulu Ledóchowsku blaženom 20. lipnja 1983. godine u Poznanju, a svetom ju je svečano kanonizirao 18. svibnja 2003. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu pred pedeset tisuća hodočasnika.
Njezino neraspadnuto tijelo počiva u kapeli samostana Sivih uršulinki u Pniewyju kod Poznanja. Liturgijski spomendan svete Uršule slavi se 29. svibnja. U umjetnosti se prikazuje u sivom uršulinskom habitu s crnim velom i križem na prsima, s blagim osmijehom na licu, držeći u ruci krunicu ili katekizam.
Isti dan, 29. svibnja, slave se i
- Blažena Gerardeska della Gherardesca, udovica i pustinjakinja 13. stoljeće
- Blaženi Josip Gérard, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Rikard Thirkeld, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Sveta Bona iz Pise, djevica 13. stoljeće
- Sveti Gerard od Mâcona, biskup i pustinjak 20. stoljeće
- Sveti Hezihije Antiohijski, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Maksimin od Triera, biskup 4. stoljeće
- Sveti Senator od Milana, biskup 5. stoljeće
- Sveti Sisinije, đakon, Martirije, lektor, i Aleksandar, ostijarij, mučenici 4. stoljeće
- Blaženi Vilim Arnaud i deset drugova, mučenici 13. stoljeće
- Sveti Esuperancije Ravenski, biskup 5. stoljeće