Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Faustin Míguez

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Faustin Míguez

Spomendan
8. ožujka
Razdoblje
20. stoljeće

Život

Sveti Faustin Míguez, kršten kao Manuel Míguez González, rođen je 24. ožujka 1831. u selu Xamirás u španjolskoj pokrajini Ourense, u pobožnoj kršćanskoj obitelji Benita Mígueza i Maríje González. Kao dijete provodio je sate u prirodi diveći se Božjem stvorenju, a osobito je promatrao biljni svijet. Tijekom školovanja u Ourenseu u njegovu se srcu probudio svećenički poziv, koji je već ranije osjetio i njegov stariji brat. Odlučivši posvetiti život odgoju siromašne mladeži i Bogu, Manuel je u prosincu 1850. stupio u novicijat reda pijarista (pobožnih škola) u Madridu, uzeo redovničko ime Faustin od Utjelovljenja, a 16. siječnja 1853. položio svečane zavjete. Za svećenika ga je 8. ožujka 1856. zaredio biskup Osme Vicente Horcos San Martín u madridskoj crkvi svetoga Marka. Svoju mladu misu slavio je na svetkovinu svetoga Josipa iste godine.

Otac Faustin bio je poslan u više kolegija svoga reda, djelujući u San Fernandu, Celanovi i Monforte de Lemosu. Krajem 1857. upućen je u misijsku službu na Kubu, u Guanabacou, no zbog teške bolesti morao se 1860. vratiti u Španjolsku. Cijeloga je života spajao revno svećeničko služenje i izvanredan dar za znanost. Preko pedeset godina poučavao je prirodne znanosti, osobito kemiju, u kolegijima svoga reda. Poznavajući duboko ljekovita svojstva biljaka, u njima je gledao darove Božje providnosti za olakšanje ljudskih patnji. Samostalno je priređivao prirodne lijekove i besplatno liječio bolesnike koji su mu se u velikom broju obraćali za pomoć.

Uz znanstveni i nastavnički rad otac Faustin provodio je sate i sate u ispovjedaonici, postavši nadaleko tražen i cijenjen duhovnik. Njegova blagost, strpljivost i mudri savjeti privlačili su mnoštvo duša k Bogu. Dok je djelovao u Sanlúcaru de Barrameda, uočio je duboku nepravdu i zapuštenost u kojoj su živjele siromašne i nepismene djevojke. Kako su se pijaristi u to doba posvećivali isključivo odgoju muške mladeži, otac Faustin odlučio je osnovati žensku redovničku zajednicu koja će se posvetiti cjelovitom kršćanskom odgoju djevojaka. Tako je 2. siječnja 1885. osnovao Družbu kćeri Božanske Pastirice (Pobožni kalasancijevski institut). Redovnicama je povjerio zadaću da djevojkama pruže vjersku i ljudsku pouku, organizirajući za žene i duhovne vježbe, što je u ono vrijeme bila rijetkost. Od jeseni 1888. živio je i neumorno djelovao u Getafeu pokraj Madrida. U dobi od gotovo devedeset i četiri godine, okrijepljen sakramentima i okružen ljubavlju svoje duhovne djece, preminuo je 8. ožujka 1925. u Getafeu.

Čuda

Svečevo je djelovanje već za života bilo prožeto nesebičnim liječenjem bolesnika, a nakon njegove smrti vjernici su se s pouzdanjem utjecali njegovu zagovoru pred Bogom. Crkva je u postupku beatifikacije priznala čudesno ozdravljenje koje je medicinsko povjerenstvo proglasilo znanstveno neobjašnjivim. Za njegovu kanonizaciju ispitano je i potvrđeno novo čudo po njegovu zagovoru, što je omogućilo da ga papa Franjo ubroji među svete.

Štovanje i zaštitništvo

Faustina Mígueza blaženim je proglasio papa Ivan Pavao II. 25. listopada 1998. na Trgu svetoga Petra u Rimu, a svetim papa Franjo 15. listopada 2017. godine. Njegov se liturgijski spomendan slavi 8. ožujka, na dan njegova prijelaza u vječnost. Njegova družba danas djeluje u brojnim zemljama diljem svijeta, promičući kršćanski odgoj, kulturu i dostojanstvo žene. U ikonografiji se prikazuje u redovničkom odijelu pijarista, s knjigom, raspelom ili u radu s djecom i bolesnicima.

Isti dan, 8. ožujka, slave se i