Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Mauricije Tornay

Blaženi Mauricije Tornay
Klikni za povećanje
×
Blaženi Mauricije Tornay
Blaženi Mauricije Tornay. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK

Blaženi Mauricije Tornay

Spomendan
11. kolovoza
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1949.

Život

Blaženi Mauricije Tornay rođen je 31. kolovoza 1910. godine u selu La Rosière kod Orsièresa u švicarskom kantonu Valais, kao sedmo od osmero djece pobožnih seljaka Jeana-Josepha Tornaya i Faustine rođene Rossier. Od rane mladosti krasila ga je duboka pobožnost i ljubav prema djelima milosrđa. Nakon završene gimnazije u opatiji Saint-Maurice d'Agaune, gdje je s oduševljenjem čitao spise svetoga Franje Saleškoga i svete Male Terezije, zatražio je ulazak u novicijat regularnih kanonika svetoga Augustina u hospiciju na Velikom svetom Bernardu. U novicijat je primljen 25. kolovoza 1931. godine, a svečane doživotne zavjete položio je 8. rujna 1935. godine.

Njegovo je srce gorjelo željom za misijama u dalekim i nepristupačnim krajevima. Na molbu pariških misionara, redovnici s Velikoga svetog Bernarda poslani su na granicu Kine i Tibeta kako bi ondje otvorili hospicij u himalajskim visinama. Otac Mauricije pošao je 1936. godine u misiju Weixi u pokrajini Yunnan. Prije polaska napisao je bratu: »Želim se posve istrošiti iz čiste ljubavi prema Bogu; dragi brate, odande se više nikada neću vratiti«. U Weixiju je dovršio bogoslovni studij i naučio kineski i tibetski jezik. Za svećenika ga je 24. travnja 1938. godine u Hanoju u Vijetnamu zaredio biskup François Chaize. Od 1938. do 1945. godine vodio je malo sjemenište za domaće mladiće u Houa-Lo-Pa, ulažući golem napor u njihov odgoj.

U ožujku 1945. godine imenovan je župnikom u Yerkalu, na visini od preko 2600 metara, jedinoj katoličkoj misiji u tadašnjem neovisnom Tibetu. Ondje se susreo s otvorenim neprijateljstvom budističkih redovnika i lame Gun-Akhija iz samostana Karmda, koji su tražili povrat crkvenoga zemljišta i protjerivanje kršćana. Dana 26. siječnja 1946. naoružani lame provalili su u župni dvor, opljačkali ga i protjerali oca Mauricija preko granice u kinesko selo Pamé. Unatoč progonstvu i prijetnjama smrću, otac Tornay nije napuštao svoje vjernike, nego im je kriomice slao pisma ohrabrenja.

Budući da diplomatski napori nisu urodili plodom, po savjetu apostolskoga nuncija Antonija Riberija odlučio je poći izravno u Lhasu pred četrnaestoga Dalaj Lamu kako bi zatražio proglas o vjerskoj snošljivosti i zaštiti tibetskih katolika. Preobučen u tibetskoga hodočasnika i obrijane brade, 10. srpnja 1949. godine pridružio se trgovačkoj karavani. Prepoznat na putu, rekao je svome vjernom sluzi Dociju: »Ne bojmo se, umrijet ćemo za kršćane!«. Dana 11. kolovoza 1949. godine, u šumi Tothong u podnožju planinskoga prijevoja Cho La na visini od gotovo četiri tisuće metara, naoružani su lame iz zasjede napali oca Mauricija i njegova slugu. Dok je svećenik uzalud pozivao na razgovor govoreći: »Ne pucajte, razgovarajmo!«, obojica su mučki ubijena hicima iz pušaka. Njegovo tijelo podijelilo je sudbinu tolikih svjedoka vjere koji su položili život za Krista.

Štovanje i zaštitništvo

Postupak za proglašenje blaženim otvoren je 1953. godine u biskupijama Kangding i Sion. Papa Ivan Pavao II. potvrdio je da je otac Mauricije Tornay ubijen iz mržnje prema katoličkoj vjeri (in odium fidei) te ga je svečano proglasio blaženim mučenikom 16. svibnja 1993. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu.

Njegove su relikvije 1985. godine prenesene i časno pohranjene, a u župnoj crkvi u Orsièresu u Švicarskoj podignuta je kapela njemu u čast. Liturgijski spomendan blaženoga Mauricija slavi se 11. kolovoza, a u njegovu zavičaju i 12. kolovoza. U kršćanskoj umjetnosti prikazuje se u bijelom augustinskom habitu s križem ili u tradicionalnoj tibetskoj nošnji, s krunicom u ruci i mučeničkom palmom na pozadini snježnih himalajskih vrhunaca.

Isti dan, 11. kolovoza, slave se i