SVETAC · PREZBITER
Sveti Josip Manyanet y Vives
- Spomendan
- 17. prosinca
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1901.
Život
Sveti Josip Manyanet y Vives rođen je 7. siječnja 1833. u mjestu Tremp u pokrajini Kataloniji u Španjolskoj, kao sin Antonija Manyaneta i Bonaventure rođene Vives. Kršten je istoga dana kada je i rođen, a kada mu je bilo svega dvadeset mjeseci, umro mu je otac. Majka ga je u dobi od pet godina posvetila Gospi od Valldeflorsa, zaštitnici grada. Kako bi mogao plaćati školovanje, morao je od rane mladosti naporno raditi. Školovao se kod otaca pijarista u Barbastru, a filozofiju i teologiju završio je u sjemeništima u Lleidi i Urgellu. Za svećenika je zaređen 9. travnja 1859. godine u Urgellu. Dvanaest je godina vjerno služio kao tajnik, knjižničar i ceremonijar biskupa Josepa Caixala.
Prepoznavši u srcu poseban Božji poziv na posvećeni život i naviještanje obiteljskih vrijednosti, uz biskupovo je odobrenje 28. lipnja 1864. utemeljio mušku redovničku zajednicu Sinova Svete Obitelji Isusa, Marije i Josipa. Deset godina kasnije, 19. ožujka 1874., osnovao je i žensku granu, Misionarke kćeri Svete Obitelji iz Nazareta. Svrha obaju instituta bila je častiti Svetu Obitelj iz Nazareta, koju je otac Josip nazivao zemaljskim Trojstvom, te promicati kršćansku obnovu obitelji putem cjelovitoga katoličkog odgoja djece i mladeži. Otvarao je škole i radionice za djecu radničkoga staleža, utemeljio laički treći red i pokrenuo časopis La Sagrada Familia.
Otac Manyanet bio je istinski nadahnitelj i neumorni zagovornik podizanja velebnoga Hrama pomirenja Svete Obitelji (Sagrada Família) u Barceloni, remek-djela arhitekta Antonija Gaudíja, koji je zamišljen kao vidljivi spomenik krepostima nazaretskoga doma. Posljednjih šesnaest godina života trpio je nesnosne tjelesne muke zbog otvorenih rana na tijelu, koje je u duhu vjere nazivao Božjim milostima. Preminuo je u Barceloni 17. prosinca 1901. godine u školi koju je sam utemeljio, ponavljajući na samrti usrdnu molitvu: »Isuse, Josipe i Marijo, vama darujem srce i dušu svoju«.
Čuda
Za njegovu beatifikaciju Crkva je priznala čudesno ozdravljenje gospođe Francisce Trías Iglesias 1960. godine od teškoga i po život opasnoga gastrointestinalnog krvarenja. Za njegovu kanonizaciju potvrđeno je čudo ozdravljenja sestre Manuele Burbano Ortiz, članice njegove ženske družbe, koja je 1995. godine u Kolumbiji bolovala od invazivnoga karcinoma dojke te je nakon molitvenoga zaziva ocu Manyanetu u trenu i potpuno ozdravila, što je liječnička komisija potvrdila kao znanstveno neobjašnjivo.
Štovanje i zaštitništvo
Liturgijski spomendan svetoga Josipa Manyaneta y Vivesa slavi se 17. prosinca, na dan njegova rođenja za nebo, dok ga neki kalendari bilježe i 16. prosinca. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 25. studenoga 1984. u Parizu, a svetim 16. svibnja 2004. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegovi posmrtni ostaci počivaju u kapeli škole Isusa, Marije i Josipa u Barceloni. U umjetnosti se prikazuje u svećeničkom ruhu sa slikom Svete Obitelji u ruci ili s nacrtom bazilike Sagrada Família, okružen učenicima.
Isti dan, 17. prosinca, slave se i
- Blažena Matilda od Presvetog Srca Téllez Robles, djevica 20. stoljeće
- Sveta Bega od Andennea, udovica 7. stoljeće
- Sveta Vivina od Grand-Bigarda, opatica 12. stoljeće
- Sveti Ivan de Matha, prezbiter 13. stoljeće
- Sveti Judikael, kralj 7. stoljeće
- Sveti Šturm od Fulde, opat 8. stoljeće
- Blaženi Hijacint Marija Cormier, prezbiter 20. stoljeće
- Pedeset vojnika mučenika iz Eleuteropola, mučenici 7. stoljeće
- Sveti Kristofor iz Collesana, redovnik 10. stoljeće
- Sveti Modest Jeruzalemski, biskup 7. stoljeće