Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Ivan Ziatyk

BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK

Blaženi Ivan Ziatyk

Spomendan
17. svibnja
Razdoblje
20. stoljeće
Smrt
1952.

Život

Blaženi Ivan Ziatyk rođen je 26. prosinca 1899. u selu Odrzechowa blizu Sanoka u siromašnoj i pobožnoj grkokatoličkoj seljačkoj obitelji Stefana i Marije. Kada mu je bilo četrnaest godina, umro mu je otac. Nakon završene gimnazije u Sanoku 1919. godine, ušao je u grkokatoličku bogosloviju u Przemyślu, gdje je studirao filozofiju, teologiju i liturgiju bizantskog obreda te je 1923. zaređen za svećenika. Od 1925. do 1935. služio je u istom sjemeništu kao prefekt, duhovnik bogoslova i predavač dogmatske teologije i katehetike, a ujedno je bio duhovnik u mjesnoj ženskoj gimnaziji.

Želeći živjeti još strožim redovničkim životom, unatoč početnom protivljenju crkvenih poglavara koji su ga trebali u biskupiji, 15. lipnja 1935. ušao je u novicijat Kongregacije Presvetog Otkupitelja, redemptorista, u mjestu Hołosko pokraj Lavova. Prve je zavjete položio u kolovozu 1936. godine. Djelovao je u samostanima u Stanislavivu i Lavovu, predavao dogmatsku teologiju i Sveto pismo u sjemeništu redemptorista, a potom bio poglavar samostana Uspenja Presvete Bogorodice u Ternopilu te od 1944. u Zboiskama, gdje je odgajao mladiće u malom sjemeništu.

Nakon Drugog svjetskog rata komunističke su vlasti započele nasilno gušenje Ukrajinske grkokatoličke Crkve. U proljeće 1946. tajna je policija uhitila sve biskupe, a redemptoriste iz više samostana zatvorila u neogrijano krilo samostana u Hołosku, gdje su dvije godine živjeli pod neprestanim nadzorom i noćnim ispitivanjima. U listopadu 1948. svi su prebačeni u studitski samostan u Univu. Kada su vlasti krajem 1948. protjerale belgijskog redemptorista Josipa De Vochta, kojeg je uhićeni metropolit Josip Slipyj bio ovlastio da vodi Crkvu, on je tu tešku službu povjerio ocu Ivanu Ziatyku.

Tajna policija uhitila je oca Ivana 20. siječnja 1950. godine. U zatvorima u Lavovu i Zoločivu proveo je gotovo dvije godine, podnijevši sedamdeset i dva teška noćna ispitivanja praćena zlostavljanjem, optužen da širi katoličku vjeru i vjernost rimskom papi. Dana 21. studenoga 1951. osuđen je na deset godina prisilnog rada i poslan u sibirski logor Ozerlag pokraj Tajšeta u Irkutskoj oblasti. Supatnici u logoru svjedočili su da je neprestano stajao u molitvi te blagim i mudrim riječima tješio mlade zatvorenike. Na Veliki petak 1952. godine stražari su ga izveli iz ćelije, okrutno ga pretukli štapovima, polili vodom i ostavili na sibirskoj studeni. Od zadobivenih rana preminuo je tri dana poslije, 17. svibnja 1952., u logorskoj bolnici, sjedinivši svoje muke s Kristovom mukom.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 27. lipnja 2001. u Lavovu, na blagdan Majke Božje od Neprestane Pomoći, zaštitnice redemptorista. Njegov se spomendan slavi 17. svibnja.

Isti dan, 17. svibnja, slave se i