SVETICA · DJEVICA
Sveta Marija Bertilla Boscardin
- Spomendan
- 20. listopada
- Razdoblje
- 20. stoljeće
- Smrt
- 1922.
Život
Sveta Marija Bertilla Boscardin, krsnim imenom Anna Francesca, rođena je 6. listopada 1888. godine u selu Brendoli u pokrajini Venetu u Italiji, u siromašnoj seljačkoj obitelji Angela i Marije. Njezino je djetinjstvo bilo obilježeno obiteljskim trpljenjem i grubošću oca koji se odavao piću. U selu su je od milja zvali Annette. Zbog rada u polju i služenja u susjednim kućama školu je pohađala vrlo neredovito. Nije pokazivala izvanredne talente te su je mnogi smatrali zaostalom i sporom, a jedan ju je mjesni svećenik zbog njezine jednostavnosti pogrdno nazvao »guskom«. Annette je te uvrede primala s dubokom poniznošću.
Prvu svetu pričest primila je s osam i pol godina, a u dvanaestoj je godini od župnika dobila na dar mali katekizam, koji je čuvala u džepu svoje haljine sve do smrti. Kada je zatražila prijem u samostan, jedan ju je red odbio zbog njezine navodne ograničenosti. Ipak, 1904. godine primile su je Sestre učiteljice svete Doroteje Kćeri Presvetih Srdaca u Vicenzi. Magistri novakinja je u potpunoj iskrenosti rekla: »Ne znam ništa učiniti, ja sam sirota neznalica, obična guska. Naučite me; ja samo želim postati svetica«. Uzela je redovničko ime sestra Marija Bertilla.
Prve tri godine radila je u kuhinji i praonici rublja, a potom je poslana u općinsku bolnicu u Trevisu kako bi izučila bolničku njegu. Pokazala je izvanredan dar za posluživanje bolesnika te joj je povjeren dječji odjel oboljelih od opasne difterije. Sestra Bertilla je s anđeoskom strpljivošću, neustrašivošću i ljubavlju njegovala zaraženu djecu. Kada su tijekom Prvoga svjetskoga rata, nakon bitke kod Kobarida (Caporetta), neprijateljski zrakoplovi bjesomučno bombardirali Treviso, a vojska preuzela bolnicu, sestra Bertilla je odbila poći u sklonište te je ostala bdjeti uz nepokretne bolesnike pod kišom bombi.
Kada ju je jedna nova poglavarica iz nerazumijevanja ponovno premjestila na najteže poslove u praonicu rublja, sestra Bertilla je poslušala bez prigovora, sve dok viša uprava nije uvidjela pogrešku i vratila je među bolesnu djecu. U dvadeset i drugoj godini operirala je zloćudni tumor, no bolest se s godinama vratila. Podnoseći strašne bolove u tišini, preminula je nakon operacije u bolnici u Trevisu 20. listopada 1922. godine, u trideset i četvrtoj godini života. Na samrti je poručila susestrama: »Recite sestrama da rade samo za Isusa; sve ostalo je ništa«.
Čuda
Gospodin je grob svete Marije Bertille proslavio mnogim čudesnim ozdravljenjima bolesnika koji su se utjecali njezinu zagovoru. Njezina jednostavnost i junačka dobrota privukle su rijeke hodočasnika najprije na groblje u Trevisu, a potom u njezino svetište u Vicenzi, gdje su zabilježena brojna nadnaravna uslišanja i ozdravljenja koja je Crkva potvrdila u kanonskom postupku.
Štovanje i zaštitništvo
Mariju Bertillu Boscardin blaženom je proglasio papa Pio XII. 8. lipnja 1952. godine u nazočnosti njezine obitelji i bolesnika koje je njegovala, a svetom papa Ivan XXIII. 11. svibnja 1961. godine u bazilici svetoga Petra u Rimu. Njezin liturgijski spomendan slavi se 20. listopada, na dan njezina rođenja za nebo. Njezino tijelo počiva u malom svetištu pri kući matici Sestara dorotejki u Vicenzi. Prikazuje se u redovničkom odijelu medicinske sestre s križem na prsima i bolesničkim priborom, okružena djecom u bolesničkim posteljama.
Isti dan, 20. listopada, slave se i
- Blaženi Jakov Kern, prezbiter 20. stoljeće
- Blaženi Jakov Strepa, biskup 15. stoljeće
- Sveta Adelina od Mortaina, opatica 12. stoljeće
- Sveti Aderald od Troyesa, arhiđakon 11. stoljeće
- Sveti Kaprazije od Agena, mučenik 4. stoljeće
- Sveti Kornelije, satnik 1. stoljeće
- Sveti Sindulf, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Vital od Salzburga, biskup 8. stoljeće
- Sveti Andrija s Krete (u Krizisu), redovnik i mučenik 8. stoljeće