BLAŽENIK · PREZBITER I MUČENIK
Blaženi Boleslav Strzelecki
- Spomendan
- 2. svibnja
- Razdoblje
- 20. stoljeće
Život
Blaženi Boleslav Strzelecki rođen je 10. lipnja 1896. godine u Poniemoniu u Poljskoj. Školovao se u sjemeništu u Sandomierzu, gdje je 21. prosinca 1918. godine zaređen za svećenika. Svoju pastoralnu službu započeo je u Ostrowiecu Świętokrzyskom i Radomu. U Radomu je radio kao prefekt škola, predajući vjeronauk u strukovnoj školi za siromašne djevojke bez ikakve naknade, kako im ne bi povećao troškove školovanja. Zbog svoje iznimne otvorenosti i ljubavi prema odbačenima postao je zatvorski kapelan, ulažući golem trud u poboljšanje životnih uvjeta utamničenika.
Godine 1935. biskup Jan Kanty Lorek imenovao ga je rektorom zapuštene crkve Presvetoga Trojstva u Radomu, koju je don Boleslav u kratkom roku temeljito obnovio. Dana 15. srpnja 1940. godine preuzeo je župu Presvetoga Srca Isusova u Glinicama u Radomu. Ondje je razvio golemu karitativnu djelatnost u teškim ratnim prilikama: organizirao je pučku kuhinju i dijelio kruh, mast i brašno gladnim obiteljima. Zbog svoje neizmjerne dobrote i siromaštva narodu je bio poznat kao »radomski sveti Franjo«.
Tijekom propovijedi na Bogojavljenje 1941. godine otvoreno je progovorio o patnjama poljskoga naroda i nasilju okupatora. Sljedećega dana, 7. siječnja 1941. godine, dok je nakon svete mise dijelio kruh siromasima u dugom redu, uhitio ga je Gestapo. Nakon ispitivanja i zlostavljanja u zatvoru u Radomu, 5. travnja 1941. prebačen je u koncentracijski logor Auschwitz. U logoru je raspoređen u građevinsku skupinu, gdje je tješio zatočenike, molio s njima i prosio komadiće kruha za iznemogle, zbog čega su ga prozvali »Glad«. Oslabljen glađu i iscrpljujućim radom, pretučen je hrastovim štapom od strane logorskoga nadglednika te je preminuo u logorskoj bolnici 2. svibnja 1941. godine u Auschwitzu. Ispunio je riječi evanđelja: »Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!« (Mt 25,40A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'”).
Štovanje i zaštitništvo
Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 13. lipnja 1999. godine u Varšavi, među 108 poljskih mučenika Drugoga svjetskog rata. Budući da mu je tijelo spaljeno u logoru, nema groba, no spomen-ploča postavljena mu je na obiteljskoj grobnici u Jastrzębiu te u crkvi Presvetoga Srca Isusova u Radomu. Spomendan mu se u Crkvi slavi 2. svibnja. Prikazuje se u svećeničkom ruhu kako pruža kruh gladnima, uz palmu mučeništva u ruci.
Isti dan, 2. svibnja, slave se i
- Sveta Wiborada (Viborada) iz Sankt Gallena, djevica i mučenica 10. stoljeće
- Sveti Antonin iz Firence, biskup 15. stoljeće
- Sveti Atanazije, biskup i crkveni naučitelj 4. stoljeće
- Sveti Valdebert od Luxeuila, opat 7. stoljeće
- Sveti Vindemijal i Longin, biskupi i mučenici 5. stoljeće
- Blaženi Nikola Hermansson, biskup 14. stoljeće
- Blaženi Vilim Tirry, prezbiter i mučenik 17. stoljeće
- Sveti Feliks od Seville, đakon i mučenik 4. stoljeće
- Sveti Hesper i Zoa, supružnici, te Kirijak i Teodul, mučenici 2. stoljeće
- Sveti Josip Marija Rubio Peralta, prezbiter 20. stoljeće
- Sveti Josip Nguyễn Văn Lựu, mučenik 19. stoljeće