Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 20. stoljeće › Životopisi › Blaženi Klaudije Granzotto

BLAŽENIK · REDOVNIK

Blaženi Klaudije Granzotto

Spomendan
15. kolovoza
Razdoblje
20. stoljeće

Život

Blaženi Klaudije Granzotto, krsnoga imena Riccardo Vittorio, rođen je 23. kolovoza 1900. u mjestu Santa Lucia di Piave u pokrajini Treviso, kao najmlađe dijete u siromašnoj i pobožnoj obitelji Antonija Granzotta i Giovanne Scottà. Nakon očeve smrti 1909. godine, devetogodišnji Riccardo morao je prekinuti školovanje kako bi radom na polju i fizičkim poslovima pomogao uzdržavanju obitelji. Od malih nogu pokazivao je izniman dar za crtanje i oblikovanje gline. Tijekom Prvoga svjetskoga rata najprije je radio na logističkoj potpori vojsci, a s osamnaest godina unovačen je u talijansku vojsku te je služio u Italiji i Albaniji.

Nakon povratka iz vojske 1921. godine, uz potporu starijega brata Giovannija i mjesnoga župnika, upisao je večernju umjetničku školu, a potom i Akademiju lijepih umjetnosti u Veneciji, gdje je 1929. godine diplomirao kiparstvo s najvišim ocjenama. Kao vrstan kipar radio je u ateljeu profesora Domenica Rupola te stvarao zapažena umjetnička djela. Godine 1929. pobijedio je na natječaju s monumentalnom gipsanom skulpturom sportaša pod nazivom »La volata«, no odbijen je od sudjelovanja na državnoj izložbi jer nije bio član fašističke stranke. Taj događaj prouzročio je u njemu duboku krizu i duhovno preispitivanje, što ga je usmjerilo isključivo prema sakralnoj umjetnosti. Za župnu crkvu u rodnom mjestu izradio je kamenu škropionicu sa skulpturom vraga koji kleči pod težinom školjke i kipa Majke Božje, što simbolizira pobjedu Dobra nad zlom. Kroz rad na kipovima svetaca njegovo se srce sve više otvaralo pozivu na posvećeni život.

Nakon providonosnoga susreta s franjevcem ocom Amadiom Olivierom 1932. godine, odlučio je poći stopama svetoga Franje Asiškoga. U Red manje braće stupio je 7. prosinca 1933. na otoku San Francesco del Deserto. Novicijat je započeo u prosincu 1935. uzevši redovničko ime brat Klaudije, a privremene zavjete položio je 1936. godine kao brat laik. Odrekao se svećeništva kako bi u poniznosti služio u samostanu San Francesco u Vittorio Venetu i Santa Maria della Pieve u Padovi. U mjestu Chiampo vlastitim je rukama podigao repliku Lurdske špilje, koja je postala oaza molitve i marijanske pobožnosti. Brat Klaudije spojio je redovnički život sa svojim kiparskim pozivom: umjetnost je za njega bila sredstvo evangelizacije i izraz dubokoga klanjanja Bogu. Često je provodio noći u molitvi pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Tijekom Drugoga svjetskoga rata nesebično se brinuo za siromahe, prepuštajući im vlastitu hranu i ogrjevno drvo, a sam je u radionici palio vlažan papir.

Godine 1945. obolio je od tumora na mozgu. Sve nesnosne bolove i patnje podnosio je u potpunoj predanosti, suobličujući se Kristovoj muci na križu. Predvidio je dan svoje smrti rekavši: »Za Veliku Gospu odlazim«. Preminuo je u svetosti 15. kolovoza 1947. u Padovi.

Čuda

Crkva je ispitala i potvrdila čudesno, trenutno i trajno ozdravljenje djeteta oboljeloga od teške očne upale (peridakriocistitisa), koje se dogodilo po zagovoru sluge Božjega Klaudija Granzotta. Nakon njegove smrti zabilježena su i mnoga druga duhovna i tjelesna uslišanja vjernika koji su se molili na njegovu grobu.

Štovanje i zaštitništvo

Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 20. studenoga 1994. u bazilici svetoga Petra u Rimu. Njegovo tijelo počiva u podnožju Lurdske špilje u Chiampu, kamo hodočaste mnogobrojni vjernici. U Rimskom martirologiju njegov se spomen bilježi 15. kolovoza, dok franjevački red i biskupija Vicenza njegov liturgijski spomendan slave 2. rujna.

Isti dan, 15. kolovoza, slave se i