Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Sveti Stanislav Kostka

Sveti Stanislav Kostka
Klikni za povećanje
×
Sveti Stanislav Kostka
Sveti Stanislav Kostka. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · REDOVNIK

Sveti Stanislav Kostka

Spomendan
15. kolovoza
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1568.

Život

Sveti Stanislav Kostka rođen je 28. listopada 1550. godine u dvorcu Rostkowo u Mazoviji, u plemićkoj poljskoj obitelji. Njegov otac Ivan bio je kastelan Zakroczyma i senator Poljskoga Kraljevstva, a majka Margareta potjecala je iz ugledne obitelji Kryska. Odgojen u dubokoj kršćanskoj pobožnosti, Stanislav se od ranog djetinjstva odlikovao blagošću, stidljivošću i iskrenom ljubavlju prema molitvi.

U srpnju 1564. godine otac ga je poslao sa starijim bratom Pavlom i odgojiteljem Ivanom Bilinskim na studij u Beč, u isusovački kolegij. Kada je carski internat zatvoren, braća su morala unajmiti smještaj u kući luteranskog plemića Kimberkera. U toj sredini Stanislav se isticao uzornim životom, redovitom svetom ispovijedi i primanjem svete pričesti, što je u ono doba bila rijetkost među mladeži. U Beču je pristupio i Marijanskoj kongregaciji svete Barbare. Njegov brat Pavao, sklon svjetovnom i lagodnom životu, sablažnjavao se nad Stanislavovom pokorom, noćnim molitvama i askezom te ga je nemilosrdno vrijeđao, psovao i fizički zlostavljao. Stanislav je sve te uvrede podnosio s neizmjernom kršćanskom strpljivošću, no jednom je bratu mirno rekao da će ga takvo ponašanje natjerati na odlazak i da će tada roditeljima morati položiti račun.

U Stanislavu je sazrela čvrsta odluka da stupi u Družbu Isusovu, vođen geslom koje je postalo svjetionik njegova života: Za veće sam stvari rođen. Kako su se bečki poglavari bojali gnjeva njegova utjecajnog oca, nisu ga mogli primiti u novicijat u Austriji. Stanislav je stoga odlučio potražiti provincijala Petra Kanizija u Njemačkoj. Preodjenuvši se u prosjačko odijelo kako bi izbjegao potjeru, kriomice je napustio Beč i pješice prešao više od šest stotina kilometara. Brat i odgojitelj uzalud su jurili za njim na konjima, ali ga Božjom providnošću nisu uspjeli stići.

U Dillingenu ga je sveti Petar Kanizije očinski primio i stavio njegov poziv na kušnju povjerivši mu najponiznije poslove u đačkom zavodu. Vidjevši njegovu zrelost i postojanost, uputio ga je s preporučnim pismom generalu Družbe, svetom Franji Borgiji, u Rim. Stanislav je i taj daleki put prevalio pješice te je 25. listopada 1567. godine stigao u Vječni Grad. Dana 28. listopada primljen je u novicijat pri crkvi svetoga Andrije na Kvirinalu. U novicijatu je proveo nepunih deset mjeseci, postavši svima ogledalo redovničkoga savršenstva, poniznosti i bratske ljubavi. Oslabljena zdravlja zbog napora i žarkog pokorničkog duha, teško se razbolio uoči blagdana svetoga Lovre. U žarkoj želji da blagdan Velike Gospe proslavi na nebesima, napisao je pismo Blaženoj Djevici Mariji. Molitva mu je uslišana: preminuo je u rane jutarnje sate 15. kolovoza 1568. godine, u osamnaestoj godini života.

Čuda

Dok je boravio u Beču, Stanislav je krajem 1566. godine pao u postelju teško bolestan. Kako se vlasnik kuće, gorljivi luteran, oštro protivio ulasku katoličkoga svećenika s Presvetim Sakramentom, mladić se u suzama utekao svojoj zaštitnici svetoj Barbari. Predaja svjedoči da mu se tada u sobi ukazala sveta Barbara u pratnji dvojice anđela te mu podijelila svetu pričest. Njegov odgojitelj Bilinski posvjedočio je da je vidio Stanislava u zanosu i bio siguran u istinitost njegova doživljaja. Odmah nakon tog događaja ukazala mu se i Blažena Djevica Marija s djetetom Isusom u naručju, stavila mu Dijete na ruke i potaknula ga da stupi u Družbu Isusovu, nakon čega je mladić naglo ozdravio.

Tijekom kratkoga života i molitve često je upadao u mistične zanose, a njegovo je srce gorjelo tolikom božanskom ljubavlju da je morao stavljati mokre ubruse na prsa kako bi ublažio nutarnju vrućinu. Nekoliko dana prije smrti točno je prorekao čas svojega prelaska k Ocu. Nakon smrti zabilježena su brojna uslišanja i ozdravljenja po njegovu zagovoru.

Štovanje i zaštitništvo

Sveti Stanislav Kostka beatificiran je 8. listopada 1605. godine po papi Pavlu V., a svetim ga je proglasio papa Benedikt XIII. 31. prosinca 1726. godine. Liturgijski spomendan slavi se 15. kolovoza, a u mnogim se krajevima i u isusovačkom redu obilježava 13. studenoga.

Njegovi zemni ostaci počivaju u crkvi svetoga Andrije na Kvirinalu u Rimu, u raskošnoj kapeli, a njegove sačuvane sobe u nekadašnjem novicijatu pretvorene su u mjesto molitve i hodočašća. U umjetnosti se prikazuje kao mladi isusovački novak, često s djetetom Isusom u naručju, s ljiljanom kao znakom čistoće, raspelom, krunicom ili anđelima koji mu pružaju svetu pričest. Zajedno sa svetim Alojzijem Gonzagom i Ivanom Berchmansom proglašen je zaštitnikom školske i studentske mladeži te isusovačkih novaka.

Isti dan, 15. kolovoza, slave se i