Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Sveti Filip Neri

Sveti Filip Neri
Klikni za povećanje
×
Sveti Filip Neri
Sveti Filip Neri. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · PREZBITER

Sveti Filip Neri

Spomendan
26. svibnja
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1595.

Život

Sveti Filip Neri, u narodu s ljubavlju nazvan »Apostolom Rima« i »svecom radosti«, rođen je u Firenci 21. srpnja 1515. godine, od roditelja Francesca Nerija, bilježnika, i Lucrezije da Mosciano. Kršten je u glasovitom firentinskom krstioniku San Giovanni pod imenom Filippo Romolo. Od ranoga djetinjstva odlikovao se iznimnom blagošću, pobožnošću i vedrinom, pa su ga sugrađani prozvali »dobri Pippo«. U dobi od osamnaest godina poslan je rođaku u San Germano blizu Monte Cassina kako bi izučio trgovački zanat i naslijedio veliko bogatstvo. No Filip je dane provodio u molitvi u kapelici na osamljenoj stijeni Montagna Spaccata u Gaeti, gdje je spoznao da ga Bog ne zove za stjecanje zemaljskih dobara, nego za rad na spasenju duša.

Godine 1533. stigao je u Rim kao siromašan hodočasnik bez novca. Prihvatio je službu odgojitelja sinova plemića Galeotta Caccije, a u slobodno vrijeme studirao je filozofiju na sveučilištu Sapienza i teologiju kod redovnika augustinaca. Kada je smatrao da je naučio dovoljno, prodao je sve svoje knjige i novac razdijelio siromasima. Sljedećih petnaest godina živio je u Rimu kao laik, provodeći samački život u potpunom siromaštvu, spavajući na podu i hraneći se kruhom, vodom i s malo bilja. Dane je provodio obilazeći bolesnike u bolnicama, posjećujući gradske trgove, banke i radionice, gdje bi prilazio mladima i prolaznicima, osvajao ih svojom duhovitošću i blagošću te ih poticao na obraćenje: »Braćo, budite veseli, šalite se koliko god hoćete, samo nemojte griješiti!«.

Godine 1548. sa svojim je ispovjednikom Persianom Rosom osnovao Bratovštinu Presvetoga Trojstva za prihvat siromašnih hodočasnika i bolesnika. Na nagovor ispovjednika, svladavši svoju poniznost, Filip je 23. svibnja 1551. godine zaređen za svećenika. Nastanio se pri crkvi San Girolamo della Carità, gdje je provodio sate u ispovjedaonici. U maloj potkrovnoj sobi započeo je okupljati mladež, svećenike i laike na duhovne razgovore, čitanje Svetoga pisma i pjevanje duhovnih pjesama. Iz tih jednostavnih susreta nastao je Oratorij, koji je papa Grgur XIII. 1575. godine svečano potvrdio kao Kongregaciju oratorijanaca. Filip je s mladima obilazio rimska svetišta, utemeljivši glasovitu pobožnost pohoda Sedam crkava. Njegova evanđeoska jednostavnost, osmijeh i duboka poniznost privlačili su sve staleže, od prosjaka do kardinala i papa. Preminuo je u Rimu u noći 26. svibnja 1595. godine na blagdan Tijelova, u osamdesetoj godini života.

Čuda

Sveti je Filip bio obdaren izvanrednim mističnim darovima, zanosima, proroštvima i darom čitanja ljudskih srdaca. Najpoznatije čudo zbilo se uoči Duhova 1544. godine u katakombama svetoga Sebastijana: dok se žarko molio Duhu Svetomu, ukazala mu se ognjena kugla koja mu je ušla u usta i spustila se u prsa. Njegovo se srce od siline božanske ljubavi toliko proširilo da su mu napukla i zaoblila se dva rebra, što su liječnici nakon njegove smrti i anatomski potvrdili. Od toga dana do kraja života njegovo bi srce snažno udaralo i treslo cijelo tijelo kad god bi slavio svetu misu ili govorio o Bogu. Zabilježena su brojna ozdravljenja bolesnika po njegovu zagovoru, a najpoznatije je oživljavanje mladoga princa Paola Massimija 1583. godine, kojega je Filip vratio u život kako bi se mogao ispovjediti i mirno preminuti u Gospodinu.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo svetoga Filipa Nerija počiva u crkvi Santa Maria in Vallicella (Chiesa Nuova) u Rimu, u kapeli podignutoj njemu u čast. Papa Pavao V. proglasio ga je blaženim 1615. godine, a papa Grgur XV. svečano ga je kanonizirao 12. ožujka 1622. godine, zajedno sa svetim Ignacijem Lojolskim, Franjom Ksaverskim i Terezijom Avilskom. Njegov liturgijski spomendan slavi se 26. svibnja. Glavni je suzaštitnik grada Rima. U umjetnosti se prikazuje u misnom ruhu ili svećeničkom habitu, često s plamenim srcem na prsima, s krunicom ili ljiljanom, s pogledom uprtim u nebo odakle prima zrake božanske ljubavi. Zaštitnik je mladeži, odgojitelja, humorista i oratorijanaca.

Isti dan, 26. svibnja, slave se i