BLAŽENIK · PREZBITER
Blaženi Bernardin iz Fosse Amici
- Spomendan
- 27. studenoga
- Razdoblje
- 16. stoljeće
- Smrt
- 1503.
Život
Blaženi Bernardin iz Fosse, rođen kao Giovanni Amici, ugledao je svjetlo dana oko 1420. godine u Fossi, u biskupiji L'Aquila, u staroj i plemenitoj obitelji iz Abruzza. Još kao dječak, 1426. godine, susreo je i slušao propovijedanje svetoga Ivana Kapistranskoga. Prvu naobrazbu stekao je u rodnome kraju, a potom je 1438. godine otišao na Sveučilište u Perugiji gdje je postigao doktorat iz kanonskoga i građanskoga prava.
Tijekom studija u Perugiji duboko ga se dojmilo propovijedanje svetoga Jakova Markijskoga o životu svetoga Bernardina Sijenskoga. Vođen tim poticajem, 12. ožujka 1445. godine primio je serafski habit od svetoga Jakova Markijskoga i uzeo ime fra Bernardin. Nakon novicijata u Gubbiu, položio je svečane zavjete 13. ožujka 1446. godine u Stronconeu.
Kao revan prezbiter i vrstan propovjednik naviještao je Božju riječ diljem Umbrije, Abruzza i čitave Italije, postižući izvanredne duhovne plodove. Četiri je puta biran za provincijalnoga ministra Manje braće opslužitelja u Abruzzu. Između 1464. i 1467. godine obnašao je službu provincijalnoga ministra u tek uspostavljenoj provinciji u Bosni i Dalmaciji, šireći katoličku vjeru i revnujući za duhovno dobro povjerenoga mu stada. Od 1467. do 1469. godine bio je prokurator reda pri Svetoj Stolici u Rimu.
Zbog njegova glasa svetosti i pravničke učenosti dvaput je bio izabran za biskupa L'Aquile (1472. i 1491. godine), no u dubokoj poniznosti oba je puta odlučno otklonio biskupsku čast. Godine 1475. povukao se u samostan San Giuliano u L'Aquili. U siječnju 1495. godine u Cittaducaleu je svojom krepošću i autoritetom uspio odvratiti vojsku francuskoga kralja Karla VIII. od prolaska kroz područje L'Aquile, spasivši puk od pustošenja i ratnih stradanja.
Ostavio je vrijedna povijesna i duhovna djela, među kojima se ističe Kronika Manje braće opslužitelja te prvi životopis svetoga Bernardina Sijenskoga. Preminuo je u samostanu San Giuliano 27. studenoga 1503. godine u osamdeset i trećoj godini života.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo blaženoga Bernardina preneseno je 1. prosinca 1515. godine u franjevački samostan Sant'Angelo kod Ocre, gdje se i danas čuva i štuje.
Štovanje koje mu je iskazivano od pamtivijeka službeno je potvrdio papa Lav XII. 26. ožujka 1828. godine, dodijelivši mu naslov blaženika. U Rimskom martirologiju njegov se spomendan slavi 27. studenoga, dok ga franjevački red obilježava 7. studenoga. Prikazuje se u habitu Manje braće s perom, knjigom svojih spisa i raspelom.
Isti dan, 27. studenoga, slave se i
- Sveta Bilhilda od Mainza, djevica 8. stoljeće
- Sveti Fakund i Primitiv, mučenici 4. stoljeće
- Sveti Gulstan od Rhuysa, redovnik 11. stoljeće
- Sveti Jakov Sječeni (Intercissus), mučenik 5. stoljeće
- Sveti Maksim od Rieza, biskup 5. stoljeće
- Sveti Sifred od Carpentrasa, biskup 6. stoljeće
- Sveti Valerijan Akvilejski, biskup 3. stoljeće
- Sveti Virgilije od Salzburga, biskup 8. stoljeće
- Blaženi Bronislav Kostowski, mučenik 20. stoljeće
- Blaženi Toma Koteda Kiuni i deset drugova, mučenici 17. stoljeće
- Sveti Aharije od Noyona, biskup 7. stoljeće
- Sveti Eusicije, pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Fergust, biskup 8. stoljeće
- Sveti Laverije, mučenik 4. stoljeće