Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Sveta Katarina Tomàs

Sveta Katarina Tomàs
Klikni za povećanje
×
Sveta Katarina Tomàs
Sveta Katarina Tomàs. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETICA · DJEVICA

Sveta Katarina Tomàs

Spomendan
5. travnja
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1574.

Život

Sveta Katarina Tomàs rođena je 1. svibnja 1531. godine u mjestu Valldemossa na otoku Mallorci, u siromašnoj i pobožnoj težačkoj obitelji, kao šesto od sedmero djece. Na krštenju je dobila ime Catalina. Vrlo rano ostala je bez roditelja, pa su se o njoj najprije brinuli djed i baka u blizini kartuzijanskog samostana, a od desete godine rođaci na poljskom imanju Son Gallard. Djetinjstvo joj je bilo ispunjeno teškim fizičkim radom u polju i čuvanjem stada. Već u ranoj dobi osjetila je snažnu čežnju za Bogom i poziv na redovnički život, provodeći sate u skrovitoj molitvi.

Njezina je rodbina imala drukčije planove te se oštro protivila njezinoj želji za samostanom. Katarina je godinama trpjela njihovo nerazumijevanje i protivljenje, ali je ustrajala u vjernosti Bogu, nalazeći utjehu u nebeskim posjetima. Uz pomoć pobožnoga pustinjaka Antonija Castañede uspjela je 1550. godine napustiti rodbinu i poći u grad Palmu. Ondje je stupila u službu plemićke obitelji Zaforteza, gdje je u slobodno vrijeme naučila čitati i pisati te se hranila duhovnim štivom.

Dana 13. studenoga 1552. godine primljena je u samostan svete Marije Magdalene u Palmi, među kanonise svetoga Augustina. U samostanu je položila redovničke zavjete, ističući se izvanrednim samoprijegorom, potpunim zatajem vlastite volje i poniznošću. Sebe je smatrala najmanjom među sestrama, vršeći najteže i najneugodnije poslove. Premda je bila povučena, glas o njezinoj mudrosti i svetosti brzo se proširio: biskupi, svećenici, velikaši, ali ponajviše siromašni i ožalošćeni, dolazili su k rešetkama njezina samostana tražeći savjet, molitvu i utjehu. Preminula je svetom smrću 5. travnja 1574. godine u samostanu u Palmi, unaprijed točno prorekavši dan i sat svojega prijelaza k Gospodinu.

Čuda

Gospodin je svetu Katarinu obdario iznimnim mističnim milostima, darom proroštva i uvidom u tajne srdaca. U trenucima teških kušnji u mladosti ukazivali su joj se sveti Bruno, sveta Katarina Aleksandrijska i sveti Antun Pustinjak, jačajući je u ustrajnosti. Tijekom redovničkoga života u Palmi često je upadala u duboke zanose koji su trajali po nekoliko dana, u kojima je njezina duša bila posve sjedinjena s Bogom.

U mističnom boju podnosila je teške nasrtaje zloga duha, zadobivajući na tijelu stvarne udarce i rane, koje su potom čudesno zacjeljivale nakon molitve svetim liječnicima Kuzmi i Damjanu. Sačuvana su svjedočanstva o mnogim njezinim proročanstvima koja su se točno ispunila, kao i o čudesnim uslišanjima za života i nakon smrti. Njezino tijelo stoljećima je ostalo neraspadnuto.

Štovanje i zaštitništvo

Puk Mallorce odmah je nakon smrti počeo častiti Katarinu kao sveticu. Papa Pio VI. proglasio ju je blaženom 12. kolovoza 1792. godine, a papa Pio XI. upisao ju je u popis svetaca 22. lipnja 1930. godine. Njezin opći liturgijski spomendan slavi se 5. travnja, dok se u njezinoj rodnoj Valldemossi i diljem Mallorce osobito svečano slavi 27. i 28. srpnja velikim procesijama.

Njezino neraspadnuto tijelo počiva u mramornom sarkofagu u crkvi samostana svete Marije Magdalene u Palmi de Mallorci. Njezina rodna kuća u Valldemossi pretvorena je u svetište, a gotovo svaka kuća u tom mjestu nosi keramičku pločicu s njezinim likom i molitvom za zagovor. Zaštitnica je otoka Mallorce. Mornari i putnici na moru od davnina se utječu njezinu zagovoru tražeći zaštitu od morske bolesti i pogibli na valovima. U umjetnosti se prikazuje u habitu augustinskih redovnica, ponekad s ljiljanom, raspelom ili u liku mlade pastirice okružene anđelima.

Isti dan, 5. travnja, slave se i