Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Blažena Ljudevita Savojska

Blažena Ljudevita Savojska
Klikni za povećanje
×
Blažena Ljudevita Savojska
Blažena Ljudevita Savojska. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENICA · REDOVNICA

Blažena Ljudevita Savojska

Spomendan
24. srpnja
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1503.

Život

Blažena Ljudevita Savojska rođena je 28. prosinca 1461. ili 1462. godine, na blagdan Nevine dječice, vjerojatno u Bourg-en-Bresseu, kao kći blaženoga Amadeja IX., savojskoga vojvode, i Jolande od Francuske, sestre francuskoga kralja Luja XI. Preko majčine loze bila je povezana sa svetom Elizabetom Ugarskom. Još kao dijete pokazivala je osobitu sklonost molitvi, samoći i djelima pokore, posteći o kruhu i vodi uoči marijanskih blagdana te noseći pokornički pojas ispod raskošne odjeće koju je nosila iz poslušnosti majci.

U ranoj mladosti iskusila je patnju kada je sa sestrom Marijom dijelila zatočeništvo svoje majke u dvorcu Rouvres kod Dijona, kamo ih je zatvorio Karlo Smjeli. Ondje je upoznala oca Ivana Perrina, koji joj je postao doživotni duhovnik. Nakon oslobođenja, po želji ujaka, kralja Luja XI., 24. kolovoza 1479. godine udala se za plemića Hugona de Chalona. Premda je brak sklopljen iz političkih razloga i među supružnicima je bila znatna razlika u godinama, njihov je zajednički život u dvorcu Nozeroy u Juri bio prožet skladom, dubokom pobožnošću i ljubavlju. Supružnici su se istaknuli brigom za siromahe, za koje je Ljudevita sama prela vunu, a na dvoru je njegovala strogu moralnost.

Nakon što joj je 1490. godine muž preminuo, mlada udovica odlučila je napustiti svijet. Odbila je nove bračne ponude, razdijelila imovinu siromasima i 1492. godine, po savjetu oca Perrina, stupila u samostan klarisa u gradu Orbe pod reformom svete Kolete. U samostanu je živjela u savršenoj poniznosti i poslušnosti, ne zadržavši ništa od svoga kraljevskoga podrijetla. Sastavila je nekoliko duhovnih razmatranja i spis o poštovanju redovničkoga pravila. Često bolesna, preminula je sveto u Gospodinu u dobi od četrdeset i dvije godine, 24. srpnja 1503. godine u samostanu u Orbeu.

Čuda

Nakon njezina blaženog preminuća redovnice su osjetile snažan i čudesan miris cvijeća na mjestu u samostanu gdje je blažena Ljudevita običavala moliti. Taj nadnaravni miris ostao je svjedočanstvo njezine anđeoske čistoće i svetosti.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo blažene Ljudevite isprva je pokopano u samostanu u Orbeu, a 1531. godine preneseno je u franjevački samostan u Nozeroyu. Godine 1838., na traženje savojskoga kralja Karla Alberta, relikvije su pronađene te su iduće godine prenesene u Torino, u kraljevsku kapelu Savojske dinastije, gdje počivaju uz njezina oca Amadeja. Dio relikvija vraćen je u pedesetim godinama dvadesetoga stoljeća u Orbe i izložen u stakleno-brončanoj škrinji.

Papa Grgur XVI. proglasio ju je blaženom 12. kolovoza 1839. godine. U Rimskom martirologiju i u franjevačkome redu njezin se spomendan slavi 24. srpnja. Časti se kao uzor udovicama i redovnicama.

Isti dan, 24. srpnja, slave se i