Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Blaženi Krstitelj Spagnoli (Mantuan)

Blaženi Krstitelj Spagnoli (Mantuan)
Klikni za povećanje
×
Blaženi Krstitelj Spagnoli (Mantuan)
Blaženi Krstitelj Spagnoli (Mantuan). Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · PREZBITER

Blaženi Krstitelj Spagnoli (Mantuan)

Spomendan
20. ožujka
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1516.

Život

Blaženi Krstitelj Spagnoli, u književnosti poznat i kao Mantuanac (Battista Mantovano), rođen je 17. travnja 1447. ili 1448. godine u Mantovi. Bio je najstariji sin Petra Spagnolija, plemića španjolskoga podrijetla koji je boravio na dvoru vladarske kuće Gonzaga, i Costanze Maggi. Mladi je Krstitelj stekao vrsnu humanističku naobrazbu učeći gramatiku i retoriku kod poznatih učenjaka u Mantovi te filozofiju na Sveučilištu u Padovi. U mladenačkim godinama upao je u loše društvo svojih vršnjaka i zadužio se kod lihvara, a zbog nepravedne klevete otac ga je protjerao iz obiteljskoga doma. U tome teškom životnom razdoblju prepoznao je Božji glas koji ga je pozivao na obraćenje i posvećeni život.

Uputio se u Ferraru gdje je 1464. godine stupio u karmelićanski samostan koji je pripadao tada procvaloj Mantovanskoj reformi. Nastavio je teološki studij u Bologni, gdje je zaređen za prezbitera, postigao doktorat te počeo predavati filozofiju i teologiju. Mantovanski vojvoda povjerio mu je odgoj svoje djece, što je Krstitelja povezalo s krugom humanista i dvorom obitelji Gonzaga.

Bio je jedan od najplodnijih i najcjenjenijih pjesnika renesansnoga doba, sastavivši više od pedeset tisuća stihova na klasičnome latinskom jeziku. Zbog iznimne vještine i spajanja klasične pjesničke forme s kršćanskim naukom Erazmo Roterdamski nazvao ga je »kršćanskim Vergilijem«. Njegove latinske ekloge ušle su u školske udžbenike diljem Europe, a u njima je s toplinom i suosjećanjem progovorio o dostojanstvu seljaka i težaka te otvoreno osudio grijehe i korupciju svoga doba.

Unatoč velikom pjesničkom ugledu i prijateljstvu s vodećim umovima i umjetnicima poput Andree Mantegne, Krstitelj je u srcu ostao ponizni redovnik posvećen duhovnoj obnovi Crkve. Šest je puta biran za generalnoga vikara Mantovanske kongregacije. Djelovao je u Rimu od 1486. do 1489. godine, pribavio za svoj red samostan San Crisogono te pred papom Inocentom VIII. neustrašivo propovijedao protiv zloporaba u Rimskoj kuriji. Posredovao je u pomirenju sukobljenih knezova i vladara.

Godine 1513., odlukom pape Lava X. i protiv vlastite volje, izabran je za generalnoga poglavara čitavoga karmelićanskoga reda kako bi proveo sveopću reformu. Premda narušena zdravlja i suočen s brojnim otporima, neumorno se zalagao za povratak izvornoj strogosti i molitvenom duhu. Preminuo je u rodnoj Mantovi 20. ožujka 1516. godine.

Štovanje i zaštitništvo

Grob blaženoga Krstitelja Spagnolija u katedrali svetoga Petra u Mantovi smjesta je postao mjesto pobožnosti. Papa Lav XIII. potvrdio je njegovo štovanje i proglasio ga blaženim 17. prosinca 1885. godine.

Njegovo tijelo i relikvije počivaju u katedrali u Mantovi. Spomendan mu se u Rimskom martirologiju slavi 20. ožujka, dok ga karmelićanski red obilježava i 23. ožujka. U umjetnosti se prikazuje u karmelićanskom habitu s perom, knjigom svojih stihova ili s krunom pjesništva uz raspelo.

Isti dan, 20. ožujka, slave se i