Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Blaženi Bartolomej od Mučenika Fernandes

Blaženi Bartolomej od Mučenika Fernandes
Klikni za povećanje
×
Blaženi Bartolomej od Mučenika Fernandes
Blaženi Bartolomej od Mučenika Fernandes. Izvor slike: Wikimedia Commons

BLAŽENIK · BISKUP

Blaženi Bartolomej od Mučenika Fernandes

Spomendan
16. srpnja
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1590.

Život

Sveti Bartolomej od Mučenika Fernandes, znameniti nadbiskup Brage i predvodnik crkvene obnove, rođen je 3. svibnja 1514. godine u Lisabonu u Portugalu, od roditelja Domingosa Fernandesa i Marije Correia. Kršten je istoga dana u crkvi Naše Gospe od Mučenika, odakle je kasnije iz pobožnosti uzeo svoje redovničko ime »od Mučenika«. Dana 11. studenoga 1528. godine stupio je u Red propovjednika (dominikance) u samostanu u Lisabonu, gdje je položio svečane redovničke zavjete. Bio je učenik i duhovni sin glasovitoga teologa fra Luja Granadskoga.

Nakon završetka filozofskih i teoloških studija, Bartolomej je punih dvadeset godina predavao teologiju i filozofiju u dominikanskim učilištima u Lisabonu, Batalhi i Évori. Bio je i prior samostana u Benfici. Godine 1558. portugalska kraljica Katarina odabrala ga je za nadbiskupa Brage, prve i najstarije nadbiskupske stolice u Portugalu. Bartolomej je u poniznosti odbijao tu čast, no prihvatio ju je iz poslušnosti prema svojemu provincijalu Luju Granadskome, kojemu je kraljica prvotno nudila tu službu. Papa Pavao IV. potvrdio je njegovo imenovanje bulom Gratiae divinae praemium, a posvećen je za biskupa 3. rujna 1559. godine u crkvi svetoga Dominika u Lisabonu.

Preuzevši upravu nad prostranom nadbiskupijom, odmah se posvetio temeljitoj pastoralnoj obnovi. Osobno je obišao svih tisuću i četiri stotine župa, pješačeći i jašući na magarcu kroz najnepristupačnije planinske krajeve. Sav svoj osobni imutak dijelio je siromasima i bolesnicima, pa ga je narod prozvao »svetim nadbiskupom, ocem siromaha i nemoćnika«. Utemeljio je škole moralne teologije za obrazovanje svećenika, a 1560. godine povjerio je isusovcima vođenje javnih studija i utemeljenje kolegija svetoga Pavla.

Od 1561. do 1563. godine sudjelovao je na završnim zasjedanjima Tridentskoga sabora, gdje je bio jedan od najuglednijih i najutjecajnijih saborskih otaca. Podnio je čak 268 prijedloga za obnovu Crkve i usko surađivao sa svetim Karlom Boromejskim. Na Boromejov poticaj napisao je glasovito djelo Poticaj pastirima (Stimulus pastorum), u kojemu je izložio ideale biskupskoga života i pastoralne skrbi, djelo koje je kasnije dijeljeno ocima Prvoga i Drugoga vatikanskoga sabora. Za vjersku pouku puka sastavio je izvrstan Katekizam na narodnom jeziku. Vrativši se u Bragu, sazvao je dijecezanske i provincijalne sinode radi provedbe tridentskih odluka te je 1571. godine započeo gradnju sjemeništa. Zauzeo se za očuvanje drevnoga liturgijskoga obreda iz Brage, što je papa sveti Pio V. uvažio u buli Quo primum.

Nakon dugotrajnih molbi, papa Grgur XIII. dopustio mu je 1582. godine odreknuće od nadbiskupske časti. Bartolomej se povukao u dominikanski samostan Svetoga Križa u Viana do Castelo, koji je sam dao sagraditi. Ondje je proveo posljednje godine u poniznosti, molitvi i tišini samostanske ćelije. Preminuo je u glasu svetosti 16. srpnja 1590. godine, u sedamdeset i šestoj godini života.

Čuda

Sveti Bartolomej odlikovao se darom proroštva, mističnih ushita i čudesnoga milosrđa. Tijekom strašne gladi i pošasti kuge koje su pogodile njegovu nadbiskupiju, zalihe žita i pomoći koje je dijelio siromasima čudesno su se obnavljale, spasivši tisuće ljudi od sigurne smrti. Za njegovu beatifikaciju Crkva je priznala čudesno ozdravljenje koje se dogodilo po njegovu nebeskom zagovoru.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo svetoga Bartolomeja od Mučenika počiva u crkvi samostana svetoga Dominika u Viana do Castelo. Papa Grgur XVI. proglasio ga je časnim slugom Božjim 1845. godine. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 4. studenoga 2001. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Papa Franjo svečano ga je uvrstio u popis svetaca postupkom ekvipolentne kanonizacije 5. srpnja 2019. godine. Njegov liturgijski spomendan slavi se 16. srpnja. U umjetnosti se prikazuje u bijelom dominikanskom habitu s crnim plaštem i biskupskim križem, s knjigom svojih spisa u ruci ili na magarcu kako obilazi siromahe. U Viana do Castelo podignut mu je brončani spomenik na magarcu.

Isti dan, 16. srpnja, slave se i