SVETAC · REDOVNIK
Sveti Ivan Grande
- Spomendan
- 3. lipnja
- Razdoblje
- 16. stoljeće
- Smrt
- 1600.
Život
Sveti Ivan Grande, u narodu s poštovanjem nazvan »Ivan Grešnik« (Juan Pecador), rođen je 6. ožujka 1546. godine u gradu Carmoni u Andaluziji u Španjolskoj. Njegovi roditelji Cristobal Grande i Isabel Román bili su pobožni kršćani. Kršten je u župnoj crkvi svetoga Petra u Carmoni. U djetinjstvu je pjevao u crkvenom zboru, a u dobi od jedanaest godina ostao je bez oca. Otišao je u Sevillu gdje je izučio tkalački i trgovački zanat te se vratio u rodni grad kako bi vodio trgovinu tkaninama.
Međutim, u sedamnaestoj godini života zahvatila ga je duboka duhovna kriza. Spoznavši ispraznost zemaljskih probitaka, napustio je trgovinu i povukao se u samoću pri kapeli svete Olalle u Marcheni. Ondje je skinuo svjetovnu odjeću i obukao grubu vreću od kostrijeti, položio zavjet čistoće i iz poniznosti uzeo nadimak »Ivan Grešnik«. Najprije se brinuo o jednom siromašnom ostarjelom bračnom paru, proseći za njih hranu. U dobi od devetnaest godina preselio se u Jerez de la Frontera, gdje je sav svoj život posvetio posluživanju najbjednijih: zatvorenika u gradskim tamnicama, napuštenih bolesnika i prosjaka.
Kada je početkom 1574. godine u Jerezu izbila teška epidemija, Ivan je vlastitim rukama njegovao bolesnike te je osnovao bolnicu posvećenu Presvetoj Djevici Mariji pod nazivom Naša Gospa od Kandelore. Iste je godine saznao za djelo svetoga Ivana od Boga u Granadi te je posjetio tamošnju zajednicu. Prepoznavši u njihovoj karizmi vlastiti poziv, Ivan Grande pristupio je Bolničkomu redu svetoga Ivana od Boga te je pravila reda primijenio na svoju bolnicu u Jerezu. Seviljski nadbiskup kardinal Rodrigo de Castro povjerio mu je tešku zadaću ujedinjenja i obnove gradskih bolnica, što je Ivan uspješno proveo unatoč mnogim protivljenjima.
Godine 1600. Jerez je pogodila strašna pošast kuge. Ivan Grande stavio se u prve redove borbe protiv zaraze, poslužujući bolesnike dan i noć bez predaha. Poslužujući okužene i sam se zarazio kugom. Svoje patnje prinio je Bogu za spas grada te je sveto preminuo 3. lipnja 1600. godine, u pedeset i četvrtoj godini života.
Štovanje i zaštitništvo
Tijelo svetoga Ivana Grandea počiva u kapeli bolnice koja nosi njegovo ime u gradu Jerez de la Frontera. Papa Pio IX. proglasio ga je blaženim 13. studenoga 1858. godine, a papa Ivan Pavao II. svečano ga je kanonizirao 2. lipnja 1996. godine na Trgu svetoga Petra u Rimu. Njegov liturgijski spomendan slavi se na dan njegova preminuća, 3. lipnja. Glavni je nebeski zaštitnik grada Jerez de la Frontera i zaštitnik Biskupije Asidonia-Jerez. U ikonografiji se prikazuje u tamnom habitu Milosrdne braće s crvenim križem na prsima, kako u naručju drži bolesnika ili s raspelom i kruhom za siromahe.
Isti dan, 3. lipnja, slave se i
- Blaženi Andrija Caccioli, prezbiter 13. stoljeće
- Sveta Klotilda, kraljica 6. stoljeće
- Sveta Oliva od Anagnija, djevica 5. stoljeće
- Sveti Davin Armenski, hodočasnik 11. stoljeće
- Sveti Genezije od Clermont-Ferranda, biskup 7. stoljeće
- Sveti Karlo Lwanga i dvanaest drugova, mučenici 19. stoljeće
- Sveti Kevin od Glendalougha, opat 7. stoljeće
- Sveti Konon iz Teggiana, redovnik 12. stoljeće
- Sveti Lifard, prezbiter i pustinjak 6. stoljeće
- Sveti Morand od Clunyja, redovnik 12. stoljeće
- Blaženi Didak Oddi, redovnik 20. stoljeće
- Blaženi Franjo Ingleby, prezbiter i mučenik 16. stoljeće
- Blaženi Karlo Renato Collas du Bignon, prezbiter i mučenik 18. stoljeće
- Sveti Cecilije iz Kartage, prezbiter 3. stoljeće
- Sveti Hilarije od Carcassonnea, biskup 5. stoljeće
- Sveti Ivan XXIII., papa 20. stoljeće
- Sveti Izak Kordopski, redovnik i mučenik 9. stoljeće
- Sveti Petar Đổng, mučenik 19. stoljeće