Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

Sveci › 16. stoljeće › Životopisi › Sveti Alojzije Gonzaga

Sveti Alojzije Gonzaga
Klikni za povećanje
×
Sveti Alojzije Gonzaga
Sveti Alojzije Gonzaga. Izvor slike: Wikimedia Commons

SVETAC · REDOVNIK

Sveti Alojzije Gonzaga

Spomendan
21. lipnja
Razdoblje
16. stoljeće
Smrt
1591.

Život

Sveti Alojzije Gonzaga (Luigi Gonzaga), uzor kršćanske mladeži i redovničke čistoće, rođen je 9. ožujka 1568. godine u obiteljskom dvorcu u Castiglione delle Stiviere blizu Mantove. Bio je najstariji sin markiza Ferrantea Gonzage i Marte Tana di Santena, dvorske dame španjolske kraljice. Kao prvorođeni baštinik kneževske kuće Gonzaga, od najranije je dobi bio namijenjen vojničkoj i vladarskoj službi. Već u dobi od pet godina otac ga je vodio u vojne logore, odjenuvši ga u časničku odoru s malim oružjem.

Međutim, u dobi od sedam godina Alojzije je doživio duboko unutarnje obraćenje, odlučivši napustiti ispraznost svijeta i potpuno pripadati Bogu. Počeo je svakodnevno moliti pokorničke psalme i Gospin časoslov. Godine 1576., bježeći pred kugom, poslan je s bratom Rodolfom na dvor velikoga vojvode Francesca de' Medicija u Firencu. U toj kolijevci renesanse, u bazilici Presvetoga Navještenja, desetogodišnji je Alojzije pred Gospinim oltarom položio zavjet trajnoga djevičanstva. Godine 1580. u Castiglioneu primio je prvu svetu pričest iz ruku svetoga Karla Boromejskoga, koji je prepoznao izvanrednu čistoću dječakove duše.

Od 1581. do 1584. godine boravio je na dvoru kralja Filipa II. u Madridu kao počasni paž španjolskoga prijestolonasljednika Diega. Ondje je marljivo studirao filozofiju, teologiju i matematiku, ali je provodio i strogi pokornički život. Čitajući o pothvatima isusovačkih misionara u Indiji, u njemu se rodila neopoziva želja da stupi u Družbu Isusovu. Njegov otac se žestoko protivio toj odluci, šaljući ga po raznim kneževskim dvorovima u nadi da će ga sjaj svijeta odvratiti od redovništva. No Alojzije je ostao nepokolebljiv: odrekao se markizata i svih nasljednih prava u korist mlađega brata Rodolfa, što je potvrdio i car.

Dana 25. studenoga 1585. godine stupio je u isusovački novicijat u Rimu pod vodstvom generala Klaudija Acquavive. U Rimu mu je duhovni vođa bio sveti Robert Bellarmino. Svečane redovničke zavjete položio je 25. studenoga 1587. godine te nastavio studij teologije na Rimskom kolegiju. Kada je 1591. godine Rim pogodila strašna pošast kuge i gladi, isusovci su otvorili bolnicu za okužene. Alojzije je dragovoljno pošao posluživati bolesnike, noseći hranu, perući ih i previjajući im rane. Pronašavši jednoga dana na ulici napuštenoga i umirućega bolesnika od kuge, Alojzije ga je podigao na svoja ramena i unio u bolnicu. Od njega se i sam zarazio tom smrtonosnom bolešću. Nakon tromjesečnoga strpljivoga bolovanja, sveto je preminuo u Rimu s pogledom uprtim u raspelo i s Imenom Isusovim na usnama, u noći između 20. i 21. lipnja 1591. godine, u dvadeset i četvrtoj godini života.

Čuda

Gospodin je svetoga Alojzija obdario darom proročkoga viđenja. Potkraj 1590. godine imao je viđenje arkanđela Gabriela koji mu je navijestio da će u roku od godine dana prijeći u vječnu domovinu. Nakon njegove smrti na njegovu su se grobu počela događati brojna čudesna ozdravljenja, što je ubrzo potaknulo njegovo štovanje diljem kršćanskoga svijeta.

Štovanje i zaštitništvo

Tijelo svetoga Alojzija Gonzage počiva u crkvi svetoga Ignacija u Rimu, u veličanstvenom oltaru od lapis lazulija i srebra s mramornim reljefom kipara Pierrea Le Grosa. Njegova lubanja čuva se u bazilici u njegovu rodnom Castiglione delle Stiviere. Papa Pavao V. proglasio ga je blaženim 19. listopada 1605. godine, a papa Benedikt XIII. svečano ga je kanonizirao 31. prosinca 1726. godine, zajedno sa svetim Stanislavom Kostkom. Isti ga je papa 1729. godine proglasio zaštitnikom studenata. Papa Pio XI. proglasio ga je 1926. godine nebeskim zaštitnikom sveopće katoličke mladeži, a papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 1991. godine nebeskim zaštitnikom oboljelih od kuge i suvremenih zaraznih bolesti. Njegov liturgijski spomendan slavi se 21. lipnja. U umjetnosti se prikazuje kao mladić u crnoj redovničkoj halji i bijeloj roketi, s raspelom, ljiljanom čistoće, krunicom i mrtvačkom lubanjom do nogu.

Isti dan, 21. lipnja, slave se i